Stvarnost, naime, otkriva da su razlike među zemljama zapanjujuće. Najbolji primjer je Kipar, koji se praktički nalazi u trajnom izvanrednom stanju. Prema podacima Eurostata i Europske agencije za okoliš (EEA), ta otočna država koristi čak 72 posto svojih slatkovodnih resursa, a ljeti ta brojka raste na alarmantnih 92 posto, piše Euronews, a prenosi index.hr.
Radi shvatanja ozbiljnosti te situacije, smatra se da država ulazi u zonu upozorenja već kad potrošnja dostigne 20 posto dostupne vode. Vlasti su ranije ove godine pozvale stanovnike na smanjenje dnevne potrošnje vode za 10 posto, što je ekvivalent otprilike dvije minute korištenja vode.
Dodatni pritisak stvara i brzi rast stanovništva na ovom otoku. Vlada ubrzano radi na postavljanju postrojenja za desalinizaciju kako bi osigurala pitku vodu, posebno uoči turističke sezone, a rješavanje ove krize bio je i jedan od prioriteta Kiparskog predsjedanja Vijećem Europske unije.
Nakon Kipra, na popisu ugroženih zemalja slijedi Malta s godišnjom stopom korištenja vode od 33 posto, koja ljeti raste na 67 posto. Sličan scenarij se može vidjeti i u drugim mediteranskim zemljama: Grčkoj (37%), Rumuniji (34%), Portugalu (31%), Italiji (27%) i Španiji (26,5%) koje su tokom ljetnog periodqa duboko u zoni upozorenja zbog prekomjerne potrošnje vode.
Europska agencija za okoliš predviđa da će klimatske promjene i suše vjerojatno pojačati 'učestalost, intenzitet i uticaj' nestašica vode najmanje do 2030. godine.
Taj je problem najoštrije izražen na Cipru (36,5%) i u Grčkoj (31,5%). Zanimljivo je da neke zemlje u kojima je zabilježen otežan pristup vodi - uključujući Bugarsku, Mađarsku, Hrvatsku i Irsku - nemaju previše visoke stope iskorištavanja slatkovodnih resursa. To, prema ovom izvještaju sugerira da problem pristupa vodi u tim slučajevima nije toliko povezan s nestašicom, koliko sa starom infrastrukturom i nedostacima u samom sisitemu korištenja.
Kao dobri primjeri, i pored problemima s potrošnjom slatkovodnih resursa, čini se da Francuska, Portugal i Španjolska bolje upravljaju distribucijom čiste i sigurne vode. U tim je zemljama udio stanovništva koje se suočava s problemima u snadbijevanju vodom je znatno ispod EU prosjeka od 9 posto.