Naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Ermin Kuka, ocijenio je da spaljivanje živih bošnjačkih civila u Pionirskoj ulici i na Bikavcu u Višegradu predstavlja jedan od najstrašnijih zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom rata 1992. godine.
Istakao je da, iako su u Višegradu zabilježeni i drugi zločini počinjeni na sličan način, upravo su ovi bili najmasovniji po broju žrtava. Prema njegovim riječima, riječ je o nastavku obrasca nasilja koji je nad Bošnjacima primjenjivan još tokom Drugog svjetskog rata.
Planski zločini
Kuka smatra da ovi zločini predstavljaju dio kontinuiteta velikosrpske politike usmjerene na progon i uništenje bošnjačkog stanovništva u dolini Drine. Podsjetio je da su presude Haškog tribunala i Suda BiH utvrdile kako su zločini u Višegradu bili planski organizirani s ciljem uništavanja bošnjačke zajednice.
Govoreći o historijskom kontekstu, naveo je da je Višegrad decenijama bio na meti velikosrpske nacionalističke ideologije te da su zločini nad Bošnjacima kulminirali tokom 1992. i 1993. godine, kada je područje općine bilo pod okupacijom.
Podsjetio je i na ocjenu sudija Haškog tribunala, koje su spaljivanja u Pionirskoj ulici i na Bikavcu opisale kao među najokrutnijim primjerima nečovječnog postupanja zabilježenim krajem 20. stoljeća.
Kuka je izrazio žaljenje što su za ove zločine pravosnažno osuđeni samo Milan i Sredoje Lukić te Mitar Vasiljević i Radomir Šušnjar, naglasivši da ni nakon 34 godine nije poznata sudbina posmrtnih ostataka brojnih žrtava.
Dodao je da Višegrad ostaje simbol zločina u kojima su žene, djeca i starije osobe žive spaljivani u unaprijed pripremljenim kućama, te upozorio na, kako je rekao, dugogodišnju šutnju dijela lokalne zajednice o tim događajima.
Na kraju je istakao da su naučne monografije o zločinima u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, kao i knjiga Genocid nad Bošnjacima u Višegradu 1992–1995., trajni dokumenti koji čuvaju činjenice o počinjenim zločinima i identitet žrtava.