U Orašju smo upoznali Feridu Čorhasanović, ženu čija životna priča nosi mnogo tuge, ali i nevjerovatnu snagu. Ferida za sebe kaže da je prava Orašanka, žena koja je cijeli svoj život vezala za ovaj kraj i ljude među kojima je odrasla.
Najteži trenutak njenog života dogodio se 5. maja 1992. godine. Sa tugom u glasu prisjeća se dana kada je izgubila supruga. Kako nam je ispričala, bilo je oko pola dva, kada je prvi avion nadletio Orašje. Tog dana ostala je bez životnog saputnika, a iza njihove ljubavi ostala je kćerka Enida.
„Cijeli rat sam bila ovdje. Kada je počeo rat, otišla sam u Županju, u grad preko Save. Bila sam tamo petnaest do dvadeset dana, malo kod prijatelja, malo kod sestre, pa sam se vratila ovdje da radim. Već 50 godina sam samo na ovom tlu. Danas mi je život, pa eto... Ovo je materina kuća. Ja sam šesto dijete, a moja mama je imala sedmero djece. Oca nisam upamtila. Umro je u 48. godini života, a ja sam imala skoro četiri godine. Nena mi je iz Rogatice. Kada je bio rat, pobjegli su iz Istočne Bosne i došli ovdje. Imam 84 godine i nikada ne bih otišla odavde.“ priča Ferida.
Dok govori o prošlosti, Ferida se rado prisjeća i ljepših vremena. Vremena kada se, kako kaže, ašikovalo iskreno, kada su mahale bile pune djece i života. Danas je mnogo toga drugačije. Mnogi su otišli, kuće su ostale prazne, a razgovori s komšijama postali su rijetki.
Njenu priču donosimo u videu objavljenom u emisiji „Ispuni mi želju“, iznad teksta.