Islamska umjetnost ima jedan apstraktan karakter i njena ljepota svjetoči o Božijoj prisutnosti kroz nepregledno polje duhovnog značenja koje iz nje prosijava. Uvijek je ljepota suštine svake umjetnosti, a ljepota je jedan Božanski atribut.
Jedna od najinteresantnih uresa islamske umjetnosti, jedna raspršena čipkasta koprena, jeste arabeska, a o njoj razgovaramo sa magistricom islamske kulture i civilizacije Amrom Hadžihasanović.
Za početak razgovora dala je definiciju arabeske.
"Arabeska je jedna specifična forma dekoracije koja ima tu čipkastu strukturu odnosno izbalansiran je odnos tih pozitivne forme i negativnog prostora koji ga okruže, odnosno dekoracije i praznih površina koje ga okruže.
Dakle, taj odnos se izbalansira i to je osnovna karakteristika arabeske. Arabeska se javlja veoma rano, još u trećem stoljeću. Nalazimo je u Perziji. Ona je također prisutna u bizantijskoj umjetnosti. Nju nalazimo u Grčkoj, u Rimu. Dakle, ona je prisutna u gotovo svim velikim umjetničkim tradicijama. Međutim, tek sa pojavom islama arabeska u stvari dosježe svoj najveći razvoj, svoje najozbiljnije i najveće umjetničke dosege.
Ona tek sa islamom postaje jedna velika i važna umjetnost. Naziv arabeska, s jedne strane, upućuje na njenu geografsku odrednicu Arabije, gdje u stvari nastaje islam. Mi kad kažemo arabeska, mi ne dvojimo da je u pitanju islamska umjetnost", kazala je naša gošća.
Pojasnila je da je to prije svega zbog tog njenog naziva, ali i zbog toga što se ona upravo sa islamom razvila u jednu veliku i važnu umjetnost.
"Arabeska je, uz kaligrafiju u islamskoj kulturi i civilizaciji, umjetnička forma koja je iznimno važna i ona je, možemo slobodno da kažemo, sveprisutna.
Ona prekriva sve površine od enterijera, ukrašenih zidova, arhitekture, eksterijera vanjskih zidova, prije svega sakralne arteriture, dakle džamije, stambene arhiteriture i svake druge arhiteriture. Ona pokriva podove u vidu islamskih podnih prekrivača, tradicionalnog ćilima. Ona je rađena u praktično svakom materijalu, od kamena, štuka, metala, drveta, tekstila.
Ona pokriva i ukrašava sve površine i sve predmete za svakodnevnu upotrebu od posuđa, nakita, tekstila, odjeće. Dakle, ona je sveprisutna", govori Hadžihasanović.
Ispričala je i zbog čega je to specifično islamska dekorativna umjetnost.
"Zato što ona dolazi iz srca Islama, dakle, iz Kur'ana. Kur'anska struktura je u stvari arabeskna struktura, jer Kur'an je neprekidni Božji govor koji se neprestano ponavlja.
On je sastavljen od tih sura koji čine jednu cjelinu. I ovaj raspored sura koji mi sada imamo u Kur'anu, zapravo je dijelo čovjekovo, a nije dijelo Božje, što znači da bi svaki drugi raspored tih sura ne bi ništa promijenio u samom smislu.
Dakle, to je jedna struktura koja nema neko centralno polje.
Ona nema početak, sredinu i kraj, već se razvija ciklično. Dakle, to je ta arabeskna struktura koju mi nalazimo i u književnosti, tradicionalno u islamskoj književnosti. Evo vi ste sad spomenuli 1001 noć, ili, recimo, Rumjeva Mesnevija, kao jedno pjesničko djelo koje nije ništa drugo nego upjevani teksir, dakle, tumačenje Kur'ana.
Taj mudrosni aspekt svake islamske umjetnosti, time, dakle, i književnosti arabeske, je u stvari njen osnovni smisao" - navodi naša gošća u emisiji "Raskoš baštine".
