Preostalo je manje od deset dana do kraja ovog mjeseca, koji je definiran kao novi rok za imenovanje novog visokog predstavnika međunarodne zajednice. Još uvijek je u sjećanju vrlo oštro intonirano saopćenje Ambasade SAD-a nakon neuspjeha imenovanja kandidata kojeg su oni preferirali na posljednjoj sjednici PIC-a početkom ovog mjeseca.
O tome šta se trenutno dešava i da li postoji novo ime koje bi moglo biti imenovano u datom roku, šta se može očekivati u vremenu koje dolazi te koliko Bosnu i Hercegovinu košta, u političkom i diplomatskom smislu, izostanak jasne političke poruke predstavnika probosanskih političkih stranaka, razgovarali smo s Harisom Imamovićem, novinarom i kolumnistom:
Ja mislim da je ovaj put veća šansa nego prošli put. Mi smo danas i objavili da je došlo do nekih promjena u konstelaciji tih odnosa i čini se da su se Nijemci malo povukli te pokazali spremnost da prihvate ovog američkog kandidata. Tako da je to jedna značajna promjena. U tom slučaju Francuzi ostaju sami. Ne znam kakva će biti pozicija Britanaca, ali rekao bih da je veća šansa da će ovog puta biti imenovan novi visoki predstavnik u odnosu na prošli put. To, naravno, ne znači da Nijemci i SAD više nisu u sukobu — to samo znači da Nijemci smatraju da BiH nije vrijedna toga, jer oni imaju neka važnija pitanja, poput borbe da trupe SAD-a ostanu prisutne u Njemačkoj i da im je posebno potrebno američko političko prisustvo. Bilo je jedno agresivno saopćenje američke ambasade, gdje su čak i zaprijetili da će se povući i ukinuti svoje finansiranje. Nikad ne znate s njima. Međutim, Iran je pokazao da se iza toga krije jedan razuman odnos. Oni nekada malo glume da su iracionalni, da svašta mogu uraditi. Ali, kada vide da nailaze na otpor, onda se povuku.
S druge strane, Evropljani su imali slabu koordinaciju. Generalno, mislim — i to je vrlo zabrinjavajuće za nas — da Evropa stoji slabo kada je riječ o diplomatiji. Evropska unija nema tu koheziju. To se Amerikancima ne bi moglo desiti. Evropska unija je šarolika, mnogo aktera odlučuje i to se vidjelo i oko izbora visokog predstavnika. Na kraju krajeva, Amerikanci su na početku razbili tu priču — predložili su Italijana, vidjeli su da su Italijani nezadovoljni, a oni već dugo nisu zadovoljni u Evropskoj uniji. To su Amerikanci primijetili, pa su zato i išli tim putem. Dakle, sada bih rekao da je moguće da se izabere visoki predstavnik, ali ne bih se kladio na to, na početku pojašnjava trenutne odnose Imamović i dodaje:
Mislim da je ključ u pitanju imovine i tzv. južne interkonekcije, a Amerikanci imaju još projekata. Spominjali su plin, elektrane i slično. Međutim, ništa od toga ne može bez rješenja državne imovine. Kako god okrenete, mislim da će u idućem periodu, bilo do izbora ili nakon izbora, pitanje imovine biti riješeno. Schmidt nije mogao riješiti pitanje državne imovine jer je bio politički istrošen. Oni sada traže novo lice, nekoga svježeg, ko bi imao političku podršku i nove administracije, da to sve prelomi i riješi.
S jedne strane, to je i zabrinjavajuće, jer stranke u Sarajevu nisu zajednički posvećene tom pitanju. Bilo je pokušaja, ali je to na kraju ispalo tragikomično. Svi su se sastali u Parlamentu — SDA, Naša stranka, trojka, NES — i potpisali memorandum, što jeste dobar dokument. Međutim, istog dana su se sukobili oko jedne Marfijeve izjave, optužujući Bakira Izetbegovića da želi podijeliti Bosnu. To je apsurdno. S jedne strane treba zajednički nastupati oko imovine, a s druge optuživati jedni druge za podjele. Oni hoće i jare i pare. Ne može i jedno i drugo, apostrofira Imamović i naglašava:
Sa stanovišta bošnjačkog i probosanskog interesa, oni ne rade dobar posao. Potrebno je bolje komunicirati i strateški djelovati. Južna interkonekcija se ne pravi u RS-u, nego u Federaciji. Ovdje su i sredstva i projekti, dok u Republici Srpskoj toga nema, to je tamo sirotinja. Stranci to vrlo jasno vide: ovdje su ključni projekti poput namjenske industrije, aerodroma i plinske interkonekcije. A domaći politički akteri djeluju razjedinjeno, što ih čini slabijim u pregovorima.
Bošnjaci su najbrojniji narod, a kada im se pridruže i ostali građani lojalni državi, to je velika snaga — i u političkom i u ekonomskom smislu. Tu je i tržište, tu su potrošači. Neće plin plačati ni RS ni glasači HDZ-a. Međutim, problem je fragmentacija — stalne međusobne svađe i borba za vlast na kantonima, nižim nivoima. To je naš najveći problem. Došli smo u situaciju da nemamo glavu, oštro komentira trenutnu situaciju među probosanskim političkim strankama Imamović.
Pogledajte cijeli razgovor i saznajte i druge detalje u vezi s trenutnim odnosom međunarodne zajednice prema BiH, a posebno prema Bošnjacima.