Ratovi i progoni ostavljaju tragove koji se ne vide uvijek na prvi pogled. Neko izgubi kuću, neko zavičaj, a neko cijeli život koji je godinama gradio. Ipak, među ljudima koji su bili primorani da napuste svoje domove postoje i oni koji, uprkos svemu, pokušavaju ponovo izgraditi svakodnevicu.

 

U izbjegličkom centru u Salakovcu kod Mostara danas žive porodice koje su u Bosni i Hercegovini pronašle sigurnost nakon što su iz svojih zemalja morale otići zbog ratnih razaranja. Među njima su ljudi iz Palestine, Sudana i Čečenije. U novoj sredini uče jezik, školuju se, rade na integraciji i grade odnose s ljudima koji su ih prihvatili.

 

Tri godine nakon dolaska, njihov život u Bosni i Hercegovini postao je mirniji, ali sjećanja na domove koje su ostavili iza sebe i dalje su dio svakog njihovog dana.

 

Samir između Palestine i Bosne: Dvije zemlje koje nosi u srcu

Samir Albarawi danas bez problema govori bosanski jezik. Rođeni Palestinac u Salakovcu je pronašao mjesto gdje je njegova porodica mogla nastaviti život nakon bijega iz Palestine. Za njega su dom i pripadnost mnogo više od mjesta na karti.

 

„Svako od nas ima dvije majke - onu koja nas je rodila i zemlju u kojoj smo se rodili. Kaže nam na tečnom bosanskom Samir Albarawi, rođeni Palestinac, koji je prije tri godine, u nastojanju da spasi svoj i život svoje porodice, utočište pronašao u izbjegličkom centru u Salakovcu, nadomak Mostara.“

 

Prisjećajući se dolaska u Bosnu i Hercegovinu, govori da zahvaljujući ljudima koje su ovdje upoznali nikada nisu imali osjećaj da su potpuno sami ili neprihvaćeni.

„Dali su nam sve ono što je potrebno da bismo se osjećali kao da smo rođeni ovdje, kaže nam Samir.“

 

Njegova povezanost s Bosnom nije nastala samo dolaskom u Salakovac. Samir godinama nosi vezu s ovom zemljom, a dodatno je učvrstila činjenica da je njegov životni put vezan za Bosanku Sutku, s kojom je u braku gotovo četiri decenije.

 

Imaju petero djece i desetero unučadi. Sutka kaže da se nikada nije osjećala kao neko ko pripada samo jednom mjestu.

 

„Ja sam Bosanka, ali majka Palestinka, bosanska je krv, ona se ne može mijenjati, ali ja sam rodila djecu koja su Palestinci.“

Život koji je prekinut, ali nije ugašen

Prije nego što su rat i nesigurnost promijenili njihov život, porodica Al-Barawi u Palestini imala je dom, posao i svakodnevicu ispunjenu običnim porodičnim trenucima.

 

Danas, kada govore o prošlosti, u njihovim riječima se osjeća zahvalnost što su zajedno, ali i bol zbog svega što je ostalo iza njih.

 

Sutka kaže da gubitak nije samo u materijalnim stvarima, već u uspomenama i osjećaju pripadnosti.

 

„Sve se te emocije i sve ono što smo proživjeli, sve se vraća i ostati će vječno u nama, od prvog momenta kako smo došli tu, mi nismo sjedili, svi su završili fakultete, to je teško jako prihvatiti, ali vi ne znate taj osjećaj, nama ne treba pomoć, mi smo počeli raditi snalaziti se, još uvijek je to negdje između zemlje i neba jer nije lako to sve nositi sa sobom."

Ono što se dešava u Palestini i dalje snažno utiče na njihovu svakodnevicu. Vijesti iz domovine prate s posebnom težinom, posebno nakon gubitaka koji su pogodili njihovu porodicu.

 

Samir govori o nemoći koju osjeća kada zna da njegovi najbliži prolaze kroz teške trenutke.

 

„Ljude ne prepoznaješ, ljudi koji imaju 20 godina izgledaju kao da imaju 50 godina. Ja imam i jednu sestru tamo. Od mojih sredstava ne mogu da joj šaljem, koliko bi htio, koliko god šalješ ne znači ništa. Kao što se kaže ima rat u brat, ljudi su iskoristili te prilike, vreća brašna došla na 3000 KM, kila paradajza 50 KM, ko to može priuštit.“

Podrška koja im pomaže da ponovo pronađu sigurnost

Porodice u Salakovcu nisu same u procesu prilagođavanja. Njihov život u centru prate različite organizacije i pojedinci koji nastoje pomoći u svakodnevnim potrebama.

 

Centar je posjetila i ambasadorica Palestine u Bosni i Hercegovini Sylvia Kharoof, koja je razgovarala s porodicama o njihovom životu i izazovima s kojima se suočavaju.

 

„Danas smo odlučili doći ovdje, u ovaj centar, i susresti se s ljudima koji su bili prisiljeni da spase svoj život bježeći od razaranja i rata. Danas smo ovdje vidjeli mnoge pozitivne stvari, u ovom centru, i zbog toga želim uputiti izraze zahvalnosti Bosni i Hercegovini i vlastima i narodu u Bosni i Hercegovini na svemu što rade radi izbjeglica i na podršci koju pružaju Palestini.

Veliku ulogu ima i udruženje „Dobročinstvo u BiH“, koje porodicama pruža podršku već mjesecima.

 

Potpredsjednik udruženja Midhat Kasap navodi da su aktivnosti usmjerene i na pomoć ljudima koji žive u Bosni i Hercegovini, ali i na projekte pomoći Palestini.

 

„Šesnaest je izbjeglih iz Gaze, jedno od njih, mala Ajla je rođena ovdje prije dvije godine. Iz Sudana imamo 10 članova porodice, 11. je na putu, imamo i dvije porodice iz Čečenije. Mi nastojimo da brinemo o njima, a najviše o Gazi, tu realizujemo nekoliko projekata, brigu o jetimima, dvije cisterne vode smo poslali, radimo projekat renoviranje bunara, kad je riječ o prostou BiH nastojimo da pomognemo stipendiranjem studenata, pomogli smo u pokrivanju dijela troškova za člana porodice Al-Barawi koji studira u egiptu, nastojimo da hudemo pri ruci da učinimo šta možemo.“

Nova svakodnevica, stara nada

Iako su kilometri između njih i njihovih domova veliki, porodice u Salakovcu pokušavaju živjeti punim životom. Djeca rastu, mladi se obrazuju, a nove generacije odrastaju između različitih kultura.

 

Bosna i Hercegovina im je pružila sigurnost u najtežim trenucima, ali želja za povratkom u zemlju iz koje potiču nije nestala.

 

Njihova priča nije samo priča o izbjeglištvu, nego i o snazi ljudi koji su, nakon gubitka gotovo svega, uspjeli pronaći novi početak, bez odricanja od svojih korijena.

 

Prilog radila Ajla Kalesić.