Šef turske diplomatije se na ovaj način osvrnuo na sve učestalije prijetnje koje zvaničnoj Ankari stižu iz Izraela i od njegovih saveznika.

Izrael trenutno traži novog neprijatelja. Dokle god Izrael – ili bilo koji drugi akter – djeluje na način koji je u suprotnosti sa našim nacionalnim i regionalnim interesima, nemamo razloga da se bilo koga plašimo, oklijevamo ili odustajemo", izjavio je Fidan, potcrtavajući da Ankara ne bježi od eventualnog sukoba.

 

On je dodao i da kriza na Bliskom istoku nadilazi regionalne okvire:

Izrael nije samo naš problem, to je problem cijelog svijeta.

 

Tenzije između dvije države, koje kontinuirano rastu od početka izraelskih napada na Gazu nakon 7. oktobra 2023. godine, posljednjih sedmica prerasle su u otvoreno strateško rivalstvo. Ovaj sukob interesa više nije lokalnog karaktera; on se sada reflektuje na fragmentirani politički pejzaž Sirije, strateške plovne puteve u istočnom Mediteranu, novonastale regionalne trgovinske koridore, pa sve do suprotstavljenih vizija o oblikovanju novog poretka u zapadnoj Aziji.

 

Ulje na vatru dodatno je podigao bivši izraelski premijer Naftali Benet, koji je izazvao talas ogorčenja u Turskoj izjavom da je "Turska novi Iran". Ova poruka direktno je sugerisala da će Izrael, po završetku sukoba s Iranom, fokus svojih vojnih i političkih kapaciteta usmjeriti prema Ankari, posmatrajući je kao sljedeću veliku egzistencijalnu prijetnju. Slične analize i narativi posljednjih mjeseci sve češće dolaze i od drugih institucija i pojedinaca bliskih izraelskim strukturama.

 

Ipak, vojni i politički analitičari smatraju da je direktan vojni sukob između ove dvije regionalne sile malo vjerovatan.

Turska posjeduje drugu najveću vojsku unutar NATO saveza, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država, sa impresivnim kapacitetom od 355.000 do 447.000 aktivnih vojnika. S druge strane, Izrael raspolaže znatno manjim stalnim aktivnim sastavom od oko 169.500 pripadnika.

 

Zbog ovakvog omjera snaga, bilo kakav direktan okršaj donio bi daleko teže regionalne i međunarodne posljedice od svih dosadašnjih ratova na Bliskom istoku. Zbog toga i Ankara i Tel Aviv imaju snažne podsticaje da izbjegnu takav scenarij, dok Vašington i dalje koristi svoj diplomatski i politički uticaj kako bi spriječio eskalaciju širih razmjera.