Kako danas žive građani Bosne i Hercegovine? Je li se više isplati raditi ili posjedovati imovinu? Imamo li srednju klasu i zašto istovremeno govorimo o siromaštvu, a godišnje bacamo ogromne količine hrane? O ovim i brojnim drugim temama u podcastu "Iza brojeva" govorio je prof. dr. Dženan Kulović, profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Zenici.

Govoreći o životnom standardu građana, Kulović je istakao da veliki broj porodica živi iznad svojih realnih mogućnosti.

"Mi živimo ispod nekog standarda koji je prihvatljiv. Prosječan građanin troši dvostruko više nego što zarađuje."

Jedna od tema razgovora bilo je i pitanje nekretnina, koje su posljednjih godina postale gotovo nedostižne velikom broju građana.

"Vama danas za jedan stan od 60 kvadrata treba između 250 i 260 hiljada maraka", naveo je profesor, dodajući da se u ekonomskom smislu dugoročno više isplati posjedovati imovinu nego oslanjati se isključivo na rad. "Kada razmišljate ekonomski, uvijek je imovina ta koja donosi novac u džep", ističe Kulović.

Razgovarali smo i o srednjoj klasi i rastućim razlikama između bogatih i siromašnih.

"Najveći problem danas je što srednja klasa imitira bogate", smatra Kulović, uz ocjenu da građani sve manje mogu da štede, dok su troškovi života sve veći.

Na pitanje postoji li danas uopće srednja klasa u Bosni i Hercegovini, Kulović je upozorio na trend sve većeg raslojavanja društva.

"Dok mi sjedimo i razgovaramo, bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji."

Osvrnuli smo se i na domaću proizvodnju, poljoprivredu i rastuću zavisnosti od uvoza. Profesor Kulović podsjetio je na paradoks da Bosna i Hercegovina, zemlja bogata prirodnim resursima, sve više zavisi od proizvoda iz inostranstva. Prema njegovim riječima, domaća proizvodnja i poljoprivreda često su neopravdano potcijenjene.

"Mislim da se to kod nas shvata kao jedan dio nazadnog i primitivnog načina rada. Naprosto svi bježe od toga."

Govoreći o tržištu rada i budućnosti zanimanja, Kulović smatra da će se obrazovni sistem morati sve više prilagođavati potrebama tržišta.

"Neminovno ćemo svi morati osluškivati ono što traži tržište rada", poručio je, dodajući da danas često vještine imaju veću vrijednost od samog formalnog znanja.

Jedna od zanimljivih tema bila je istraživanje o bacanju hrane provedeno na uzorku od 1.000 domaćinstava.

"Porazni su podaci da od 1.000 domaćinstava njih više od 750 baca hljeb u neograničenim količinama", istakao je Kulović.

Prema njegovim riječima, poseban paradoks predstavlja činjenica da se velike količine hrane bacaju u društvu u kojem značajan broj građana živi na granici siromaštva.