Punoljetstvo Naše stranke dolazi u trenutku kada se jedna od najprepoznatljivijih građanskih političkih opcija u Bosni i Hercegovini suočava s ozbiljnim pitanjima o vlastitom identitetu, dometima i budućnosti. Osamnaest godina nakon osnivanja, stranka koja je nastala kao odgovor na dominaciju nacionalnih politika nalazi se između svojih izvornih ideala i političke realnosti koju je prihvatila ulaskom u vlast.

Simbolično, upravo u vrijeme kada lokalni odbori obilježavaju godišnjicu osnivanja, jedan od osnivača, oskarovac Danis Tanović, javno kritikuje Trojku i vlast čiji je dio i Naša stranka, optužujući je za zanemarivanje kulture i umjetnosti. Njegove riječi podsjetile su na početne motive zbog kojih je 2008. godine odlučio ući u politiku – želju da se promijeni sistem koji građanima nije pružao perspektivu niti osjećaj dostojanstva.

Stranku kritikuje jedan od osnivača

Osnivanje Naše stranke izazvalo je veliku pažnju u BiH i regionu. Projekat koji su pokrenuli Danis Tanović, Dino Mustafić i grupa intelektualaca trebao je ponuditi liberalnu, građansku alternativu političkoj sceni opterećenoj nacionalnim podjelama i razočaranjem u tadašnje lijeve opcije. Međutim, mnogi od ljudi koji su učestvovali u stvaranju stranke relativno brzo su se povukli iz aktivnog političkog djelovanja, prepuštajući vođenje novoj generaciji političara.

Nakon prvih izbornih izazova i unutrašnjih previranja, Naša stranka je postepeno izgradila prepoznatljiv politički identitet. Lica poput Peđe Kojovića, Dennisa Gratza i Sabine Ćudić postala su sinonim za njen javni nastup, dok su osnivači ostali uglavnom u ulozi povremenih podržavalaca i kritičara.

Mala stranka, velike ambicije

Iako je tokom godina ostvarila određene izborne uspjehe, posebno u urbanim sredinama Federacije BiH, stranka nije uspjela u potpunosti ostvariti ambicije s kojima je nastala. Ideja politike oslobođene etničkih podjela, jačanje građanske države i odlučna borba protiv korupcije ostali su ciljevi koji ni nakon gotovo dvije decenije nisu značajno približeni realizaciji.

Projekt koji su napustili i njegovi osnivači: Hronika političkog posrnuća Naše stranke

Kritičari Našoj stranci često zamjeraju da je ostala politička opcija ograničena uglavnom na veće gradove. Nedostatak snažnije infrastrukture u manjim sredinama i slabiji kontakt s problemima građana izvan urbanih centara dugo su predstavljali jedan od najvećih izazova za njen razvoj. Zbog toga aktuelno rukovodstvo posljednjih mjeseci intenzivnije obilazi manje lokalne zajednice nastojeći proširiti politički uticaj i pokazati da građanska politika nije rezervisana samo za velike gradove.

Dodatni test za stranku predstavlja i članstvo u koaliciji sa SDP-om i NiP-om. Dio dugogodišnjih birača smatra da je takva saradnja značila odustajanje od principa zbog političkog pragmatizma, dok drugi ističu da je upravo kroz učešće u vlasti moguće provesti konkretne promjene. Ipak, jedna od rijetkih prednosti koju Naša stranka i dalje zadržava jeste činjenica da njeni vodeći kadrovi nisu bili opterećeni velikim korupcijskim aferama koje su ozbiljno narušile ugled stranke.

Pred Opće izbore 2026. godine Naša stranka ulazi u možda najvažniju fazu svog postojanja. Pitanje koje je Danis Tanović postavio prije gotovo dvije decenije – može li u Bosni i Hercegovini opstati politika koja nije zasnovana na nacionalnim podjelama i strahu – danas je jednako aktuelno kao i tada. Ishod tog političkog ispita neće odrediti samo budućnost jedne stranke, nego i sudbinu ideje građanske politike u Bosni i Hercegovini.