Paralelno s tim, nastupi i okupljanja desetina hiljada navijača koji pjesmom, dlanovima, šalom, toplim gestovima i humorom oduševljavaju stanovnike Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, a koji ih imaju priliku vidjeti na ulicama uoči utakmica naše reprezentacije, pronose izuzetno moćnu, upečatljivu i nezaboravnu sliku o zemlji sjajnih ljudi velikog srca. Upravo onakvoj kakva je oblikom i njihova domovina.
Jednu od najupečatljivijih objava u nizu komentara i osvrta na nastajanje nove, borbene, za Bosnu i Hercegovinu neuobičajeno samouvjerene, hrabre i uspješne reprezentacije objavio je na svojoj Facebook stranici kolega novinar, publicista i autor knjiga „Lukavi biznis“ i „Operacija Cardiff – Priča o zemlji kojoj su rekli da ne postoji“ (hayro.ink), Hajrudin Redžović.
U razgovoru za Hayat.ba, s mnogo ljubavi i oduševljenja, govorio je o onome što su nogometni Zmajevi uradili za svoju domovinu:
Sve je ovo izuzetno i izvanredno. Posebno mi znači ova autentična naša radost, koju do sada nismo osjećali na ovakav način. Kao dedi, posebno mi je važno i drago što naša mladost u ovim sjajnim momcima ima svoje heroje i uzore, a ne neke tamo starlete i kriminalce. Ova atmosfera, radost i uspjeh pokazali su i dokazali koliko su mali i nebitni političari i svi njihovi lobisti kad imate ovakvu snagu ljubavi kod naroda“, naglašava Redžović.
U nastavku pročitajte komentar našeg kolege objavljen na njegovoj Facebook stranici.
Šesnaest izjava koje su opisale put Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo
Fudbal na Balkanu nikada nije bio samo igra. To je produžetak geopolitike, kolektivna psihoterapija i direktna naplata historijskih dugova
Na putu prema Svjetskom prvenstvu, reprezentacija Bosne i Hercegovine nije samo rušila protivnike na travnjaku. Rušila je vlastite i tuđe komplekse.
Ovo pred vama nije taktička hronika. Ovo je anatomija jednog uspjeha, ispričana kroz šesnaest izjava, poruka i rečenica koje su savršeno dijagnosticirale fenomen ove generacije.
Izjava 1: Craig Bellamy, selektor Velsa: "Gledao sam filmove o ratu na Balkanu. Moram znati ko su ti ljudi, odakle dolaze. Povijest, zemljopis i nogomet – sve se to nekako povezuje. Zahvaljujući tome, bolje razumijem ljude i gajim prema njima posve drukčije poštovanje."
Komentar: Lekcija iz psihologije. Tražio je taktičku slabost na terenu, a udario u mentalni zid. Ko preživi opsadu, ne pada pod presingom u šesnaestercu.
Izjava 2: José Mourinho, poruka Amaru Dediću: "Igrajte za one koji su se žrtvovali za ovu zemlju." Komentar: Fudbal ovdje nije sport, nego terapija – a Mourinho je to znao prije nego mu je iko objašnjavao Dejton.
Izjava 3: Milorad Dodik, komentarišući plasman BiH na Svjetsko prvenstvo: "Na kraju sam saznao da su naši pobijedili." Komentar: Frojdovska omaška decenije. Pokušao je odglumiti distancu, a onda mu je iz rečenice ispalo ono što se ne priznaje na presici: kada nacija gazi pred sobom, i najveći cinici podsvjesno požele biti dio pobjedničkog čopora.
Izjava 4: Zlatan Ibrahimović o Kerimu Alajbegoviću: "Igra kao da je vlasnik stadiona." Komentar: Arogancija s pokrićem se ne uči na akademijama – s njom se rodiš.
Izjava 5: Tarik Muharemović: "Ne zanima me kako drugi pričaju o nama, uvijek se na kraju svi izvinjavaju, jer kada probudiš Zmaja onda je gotovo..." Komentar: To nije izjava štopera, nego upozorenje na vratima pećine. Tarik je to rekao kao momak koji zna da se Zmaj ne budi za fotografisanje, nego za poravnanje računa.
Izjava 6: Kerim, dječak iz Tešnja, devet godina, nakon utakmice s Katarom: "Dedo, više ne želim biti kao Courtois, sad želim biti kao Vasilj."
Komentar: Definicija smjene generacija. Idolopoklonstvo je napokon prestalo biti uvozna roba. Imamo svoje heroje; tuđi nam više ne trebaju. Priznajem, kao djed, ta mi je rečenica oduzela dah više nego bilo koji gol.
Izjava 7: Edin Džeko: "Odrastao sam uz rat. Odjednom sam živio bajku. Ništa nije nemoguće. Čak ni odvesti Bosnu na Svjetsko prvenstvo."
Komentar: To nije motivaciona razglednica, nego biografija zemlje u četiri rečenice. Dječak iz ratnog Sarajeva, lopta pod granatama, pa svjetski stadioni — Džeko nije samo kapiten, nego dokaz da Bosna ponekad preživi tako što istrči kontru dugu trideset godina.
Izjava 8: Emir Spahić: "Mi ne krademo igrače. Mi vraćamo svako dijete kući." Komentar: Krv nije voda, a pasoš druge države je često bio samo privremeni komad papira.
Izjava 9: Enver Beganović pješačio je 2.000 kilometara od Maribora do Cardiffa: “Pješačio sam da još jednom osjetim da imam gdje doći”.
Komentar: Hodočašće patriotizma. Geografija je apsolutno nebitna kada ti je domovina upisana u DNK kod, a stadion postane privremena ambasada jedne rasute nacije.
Nastavak vijesti ispod oglasa
Izjava 10: Fra Danijel Rajić, župnik Župe sv. Franje Asiškog na Dobrinji: "Sve je došlo spontano i iz srca... odlučio sam da, za svaki gol, upalim zvona naše lijepe katoličke crkve na Dobrinji." Komentar: To više nije samo zvonjava. To je Sarajevo u najčišćem izdanju: crkveno zvono koje ne pita ko se kako moli Bogu, nego zna da je gol Bosne zajednička radost.
Izjava 11: Novak Đoković: "Naravno, navijam za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku." Komentar: Đokovićevo izgovaranje Bosne i Hercegovine uoči Wimbledona nije revolucija, ali jeste signal: Zmajevi više nisu fusnota balkanskog sporta, nego regionalna gravitacija.
Izjava 12: Željko Joksimović o Kerimu Alajbegoviću: "Kad vidiš ove klince iz Bosne kako šutiraju - to su bombe. Vidi ti ovog Alajbegovića kako puca ovaj mali. Znaš, ima 18 godina - svaka čast, svaka čast." Komentar: Kad ti iz Beograda dođe priznanje da bosanski klinci šutiraju kao artiljerija, onda znaš da više ne prodaješ mit, nego svjedočiš smjeni epohe. Alajbegović nije više “potencijal”, nego zvuk lopte od kojeg se i regionalna estrada na trenutak pretvori u skauta.
Izjava 13: The Guardian o Barbarezovom stajlingu na Mundijalu: “Barbarez je ponudio jedno od najupečatljivijih izdanja dosadašnjeg Svjetskog prvenstva.” Komentar: Čak je i Guardian morao priznati da Bosna na ovom Mundijalu ne dolazi samo s navijačima, emocijom i inatom, nego i s odijelom koje sjedi kao salutiranje. Barbarez izgleda kao čovjek koji je došao na press konferenciju, ali usput može potpisati Dejton 2, otpustiti tri lobističke kuće i naručiti espresso bez šećera.
Izjava 14: Tarik Muharemović, pred Italiju u Zenici: "Mi se samo Boga bojimo." Komentar: To nije bahatost, to je balkanska verzija samopouzdanja kad konačno prestaneš tražiti dozvolu da postojiš. Italija može imati četiri zvjezdice, historiju i operu u odbrani, ali Zenica ima jednu rečenicu koja ne staje u taktičku tablu. Bio sam tamo na dan utakmice, sa Slađanom Jovanovićem i njegovom kamerom, snimao grad pred najveću utakmicu njegove historije – a samu utakmicu sam, zbog bolnih leđa, gledao iz Tešnja, slušajući kako se ta rečenica vraća sa svake televizije u kafani.
Izjava 15: Zlatan Ibrahimović o bh. navijačima: "Emocije me savladaju kad vidim svu tu sreću bosanskih navijača. Naježim se, jer su to korijeni mog oca. Kada vidite da 70 hiljada ljudi pjeva… Navijači BiH su vjerovatno već osvojili Svjetsko prvenstvo."
Komentar: Kad se Zlatanu, čovjeku koji je od vlastitog ega napravio industrijsku zonu, zatrese glas pred bosanskom pjesmom, onda znaš da to više nije navijanje. To je narod koji sam sebi pjeva da je preživio.
Izjava 16: Sergej Barbarez, Beč, 17. novembar 2025: "Nisam ja ovdje bitan uopšte, ti momci su bitniji. Na kraju krajeva, bitna je država. Ostalo neka stane u red." Komentar: To je Barbarez u jednoj rečenici: ego u svlačionicu, država na prvo mjesto, a ostatak kolone neka se strpi pred šalterom historije. Kod njega patriotizam nije poza za kameru, nego radni nalog pred utakmicu života.
Zato ove izjave nisu fusnote mundijalskog puta. One su njegovi otisci prstiju. Na kraju, možda se sve može svesti na jednu rečenicu: Trideset godina su nas dokazivali papiri i presude, a danas nas dokazuje jedanaest igrača na terenu.