„Kožna voda“, „Mali Guber“, „Sinus voda“ i „Ljepotica“ samo su neki od izvora koje su prije agresije na Bosnu i Hercegovinu svake godine posjećivale desetine hiljada turista.
Banjski turizam u Srebrenici svoj vrhunac dostigao je osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je Guber bio jedno od najpoznatijih lječilišta u bivšoj Jugoslaviji. Osim po ljekovitim vodama, ovo područje poznato je i kao vazdušna banja.
Ljekovite vode Gubera izvozile su se još krajem 19. stoljeća u brojne evropske i afričke zemlje. Historijski zapisi svjedoče da je do 1908. godine flaširano i izvezeno više od dva miliona litara guberske vode, a pojedine boce pronađene su čak i u Kini.
Voda „Ljepotica“ naročito je cijenjena u tretiranju anemije. Prema dostupnim podacima, njena redovna upotreba tokom 28 dana daje izuzetne rezultate u poboljšanju krvne slike. Navodi se da organizam za to vrijeme proizvede gotovo dva miliona novih crvenih krvnih zrnaca.
„Kožna voda“, koja se nalazi na početku šetališta iz pravca Srebrenice, poznata je po blagotvornom djelovanju na zarastanje rana. Posebno je korištena tokom rata, kada je pomagalo njeno djelovanje na zacjeljivanje povreda nastalih od gelera, granata i metaka.
Sinus voda“ poznata je po svom povoljnom djelovanju kod upala sinusa, dok se na kraju šetališta nalazi najpoznatiji guberski izvor – Crni Guber.
Voda Crnog Gubera tradicionalno se koristi za poboljšanje krvne slike, a odlikuje se visokim sadržajem željeza, čak i većim nego što ga sadrži voda „Ljepotica“.
Među izvorima se nalazi i „Očna voda“. Iako ne može utjecati na dioptriju, koristi se kao pomoćno sredstvo kod određenih očnih tegoba, poput konjunktivitisa i pojačanog suzenja očiju.
Guber i danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih prirodnih simbola Srebrenice, mjesto na kojem se spajaju bogata tradicija lječilišnog turizma, prirodno bogatstvo i stoljećima njegovana vjerovanja u moć ljekovitih voda.