I dok bi se predsjednik Naroda i pravde, na žalost svih građana, ali ne i aviokompanija aktuelni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković "i na trešnju popeo s Dodikom", bilo bi poželjno da svoje vještine gimnastike pokuša pretočiti u neku vrstu institucionalnog odgovora koji će zaštiti državu.
Državni aparat sile ili državni represivni aparat zaista u slučaju Milorada Dodika nije radio svoj posao. To je postalo jasno odmah nakon što je Dodik u ranijem kapacitetu predsjednika RS-a odbio povinovanje odlukama visokog predstavnika u BiH, što je intervencijom OHR-a postalo krivično djelo, piše Stav.ba.
Kadrovi SNSD-a vertikalno u sistemu odbili su poštovati odluke državnih institucija i tužilaštava te nakon što je raspisan nalog za privođenje Dodika, eksponenti Trojke su putem svog kadra na poziciji direktora OSA-e Almira Džuve ponudili i besplatnu vožnju do državnog Suda gdje je potom Dodik dao izjavu kako bi mu bila ukinuta centralna potjernica i posljedično izbjegnute mjere pritvora.
Sud BiH osudio je Dodika na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti. Dodik je iskoristio sve dostupne pravne lijekove, pa čak i uputio zahtjev sudu u Strazburu kako bi tu presudu poništio, no to se nije dogodilo, a predsjednik SNSD-a zatvorsku kaznu je otkupio kako ne bi slobodno vrijeme provodio u all inclusive resortu u Vojkovićima gdje se skupa s ostalim zatvorenicima mogao žaliti na nedostatak raznovrsnosti voća u buffet ponudi.
Nerad državnog tužilaštva zaslužuje barem seriju tekstova, no u ovom slučaju referirat ćemo se na činjenicu da se optužnice za negiranje genocida koje je krivično djelo ne podižu niti se, posebno političari, procesuiraju zbog govora mržnje ili izazivanje međunacionalne netrpeljivosti. A upravo je tu Dodik šampion. Bezbroj je krivičnih prijava podneseno upravo u tom kontekstu protiv njega, no nikada se ništa nije dogodilo.
Državni aparat sile, odnosno njegove ključne hijerarhijske komponente počevši od nadležnih ministarstava unutrašnjih poslova pa sve do državnog Tužilaštva sasvim su očigledno pod utjecajem politike, pa nije moguće odvojiti odgovornost stranaka Trojke (SDP, Naša stranka, Narod i pravda) od situacije u kojoj se trenutno nalazimo.
Čak i teži od svih Dodikovih verbalnih ispada, jesu konstantne tvrdnje i faktičko djelovanje njegovog SNSD-a putem lojalnih kadrova raspoređenih u institucijama sistema i državnoj DKP mreži, usmjerene na podrivanje ustavnopravnog poretka BiH.
Kako bi uopće bili tamo, bilo je potrebno da im aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović bespogovorno omogući formiranje aktuelnog sastava državne vlasti u kojoj se nalazi SNSD, a koji godinama služi samo kao Dodikova ispostava mehanizma blokade državnih interesa.
I dok bi se predsjednik Naroda i pravde, na žalost svih građana, ali ne i aviokompanija aktuelni ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković "i na trešnju popeo s Dodikom", bilo bi poželjno da svoje vještine gimnastike pokuša pretočiti u neku vrstu institucionalnog odgovora koji će zaštiti državu.
Da nije servilnog odnosa Trojke prema Dodiku, državni aparat sile u obliku Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsio bi ranije Dodika i država bi time dokazala da će upotrijebiti silu svog sistema kako bi održala red. Kako Dodik ne bi bio van zakona. I kako direktor SIPA-e ne bi nakon Dodikovog poziva da kadrovi iz RS-a napuste institucije, tretirao svoje radno mjesto kao izletište ili utočište. I ne bi mu u tome pomogli neradom oni ministri u Vijeću ministara koje je Trojka izabrala za partnere.
Sila. Da. Državna sila, jer koja druga, treba da se obračuna sa svima koji prijete njenom ustavnom poretku i vladavini zakona. Baš je zato Trojka ta koja tjera odveć oslabljen sistem da primjeni silu kako bi se barem pokušao zaštititi od opasnosti koje su upravo te stranke pomogle kultivirati.