Srebrenica je ovoga jutra najtužniji komad zemlje na svijetu. Kroz ovaj miran kraj, danas će se prolamati jecaji.
Ljudi pristižu, tiho, s poštovanjem, da odaju počast svirepo ubijenima čiji su ostaci ranije ispraćeni u Potočare. Danas će u Potočarima, nedaleko od Srebrenice, na kolektivnoj dženazi, pronaći svoj konačni smiraj. Srebrenica je i danas, i tako svaki dan od krvavog jula ’95. ispunjena suzama i bolnom tišinom.
Ne postoje riječi, istinski, koje bi mogle opisati dubinu boli porodica. Svaki korak, svaki pogled, svaki drhtaj ruku govori o neizmjernom gubitku. U Srebrenici, na putu prema Potočarima, sa svih strana, i u samim Potočarima, od jutros je vidljivo prisustvo velikog broja policajaca. Oni su tu da osiguraju mir, dok bol i sjećanje preuzimaju kontrolu nad ovim svetim mjestom.
Stotine bijelih nišana u Potočarima stoje kao nijemi svjedoci jedne od najmračnijih stranica ljudske historije. Svaki od njih priča priču o izgubljenim životima, prekinutim snovima i nezavršenim rečenicama. Oni su podsjetnik na sve što je oduzeto, na sve što je moglo biti.
Danas, tih sedam novih mezara je svjedočanstvo o jednom životu, jednoj porodici, jednoj rani koja nikada neće u potpunosti zacijeliti.