Predsjednik Narodne skupštine bh. entiteta RS, Nenad Stevandić, izazvao je brojne kontroverze svojim nedavnim putovanjem u Beograd, usprkos tomu što je u BiH označen kao bjegunac od pravosuđa.
Stevandić je, naime, otišao u Beograd u subotu ujutro, a povratak najavljuje za petak, uz najavu konferencije za novinare u Banjoj Luci. Ovaj njegov odlazak odmah je postavio niz pitanja i izazvao sumnje, naročito u svjetlu činjenice da je za njim ranije bilo izdano naređenje za hapšenje i da je Tužilaštvo BiH tražilo njegov pritvor.
Zašto Stevandić, koji se formalno vodi kao bjegunac, bez problema prelazi granične prijelaze, ostaje misterija. Dok se čini da su sigurnosne agencije zadužene za njegovu hapšenje bile svjesne njegove destinacije, pitanje ostaje: kako je moguće da neko kome je zabranjen izlazak iz BiH i ko se nalazi pod optužbom za državni udar, nastavlja putovati bez prepreka? Bilo bi korisno znati koliko su ozbiljni napori policije da uhvati Stevandića, s obzirom na to da se njegovo putovanje nije činilo pod prismotrom ili kontrolom.
Nadalje, Stevandić je na svom odlasku za Beograd odlučio prokomentirati raspisivanje potjernice, s absurdnim tvrdnjama da je ona rezultat navodnog nezadovoljstva vlasti u Sarajevu, jer „ništa se nije dogodilo na protestima u Beogradu“. Ovdje možemo jasno primijetiti tipičnu politizaciju slučaja koja ne samo da stvara lažnu povezanost između unutrašnjih političkih zbivanja u Srbiji i BiH, nego i pokazuje Stevandićevu sklonost ka manipulaciji informacijama u svrhu sticanja političkih poena. Takvo povezivanje nespojivih situacija pokazuje koliko su podložni dnevno-političkim kalkulacijama koje ne uvažavaju stvarne pravne aspekte problema.
Za razliku od Stevandića, njegov šef Milorad Dodik se, barem privremeno, zadržao na sigurnoj strani, ne usuđujući se prelaziti granicu zbog svojih vlastitih pravnih problema. Također, Dodik je imao zakazan susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji je, iz nejasnih razloga, iznenada otkazan. Možda su razlozi iznenadnog povlačenja od tog susreta povezani sa strahom od mogućeg hapšenja ili je jednostavno, kako mnogi nagađaju, Putin okrenuo leđa svom političkom savezniku. U svakom slučaju, Dodikova nesigurnost u prelaženju granica jasno ukazuje na političku i pravnu nestabilnost koja vlada među visokim političkim krugovima RS.
Za trećeg ključnog aktera, premijera Radovana Viškovića, koji je planirao otputovati u Beograd istog dana kad i Stevandić, situacija je bila još kompliciranija. Naime, Višković je iznenada odustao od puta, ostajući kod kuće i čekajući pravnu sudbinu koja ga je, čini se, sustigla. Za političare poput Viškovića, koji su duboko povezani s Dodikom i Stevandićem, ovakvi trenutci nesigurnosti postaju sve učestaliji, ostavljajući ih na milost i nemilost pravdi.
Sve ove okolnosti jasno upućuju na to da politička situacija u RS nije samo pravno zbunjujuća, nego duboko ukopana u političku manipulaciju i kalkulaciju. Odluke Stevandića, Dodika i Viškovića ne mogu se sagledati samo kroz prizmu njihovih pravnih obaveza, već i kroz širinu političkog prostora u kojem djeluju. Nažalost, građani BiH ostaju ti koji moraju biti svjesni svega što se dešava iza kulisa, dok se igraju ovi opasni politički trenuci, koji ne vode ni ka stabilnosti ni ka pravdi.
