U koloni, jedni pored drugih i jedni iza drugih, ove godine kreće se više od šest hiljada ljudi koji će još jednom svjedočiti izuzetnim, gotovo nadljudskim naporima Bošnjaka kojima je bilo namijenjeno da nestanu nakon pada UN-ove zaštićene zone Srebrenica u ljeto 1995. godine.
Potrebno je podsjetiti da su snage Ratka Mladića, koji je, između ostalog, pravosnažno osuđen za genocid, nakon ulaska u zaštićenu zonu Srebrenica, pred pasivnim i nemoćnim pripadnicima nizozemskog bataljona UN-a, odvojile muškarce od žena te potom tokom nekoliko dana izvršavale hladnokrvne egzekucije zarobljenih i razoružanih ljudi koji su spas pokušali pronaći u Srebrenici.
I ove godine kolonu koja u srcima nosi tugu i sjećanje, a u grudima dostojanstvo, predvode preživjele žrtve genocida. O još jednoj snažnoj poruci pobjede života nad smrću, slobode nad porobljenošću i ljubavi nad mržnjom razgovarali smo s Almirom Dudićem, predsjedavajućim Skupštine općine Srebrenica, koji potvrđuje da je kolona jutros krenula iz Nezuka.
Već je završena prva etapa jer su učesnici Marša mira, koji su jutros krenuli iz Nezuka, uspješno stigli do Liplja. Time je okončana prva etapa puta. Oni prolaze stazama kojima su u julu 1995. godine prolazili ljudi tražeći izlaz ka slobodnoj teritoriji. Danas je kolona od oko 6.500 učesnika prešla tu prvu etapu na putu prema Potočarima, gdje će odati počast svim žrtvama genocida, kaže Dudić i dodaje:.
Učesnici će ostati i narednog dana u Potočarima kako bi prisustvovali dženazi i ukopu deset novoidentificiranih žrtava. Marš mira izuzetno je važan dio obilježavanja genocida nad Bošnjacima jer predstavlja put kojim su mnogi krenuli u nadi da će pronaći spas. Međutim, za mnoge od njih ispostavilo se da je to bio put smrti, dok su oni koji su ga preživjeli prošli kroz nezamislive teškoće.
Zbog toga je važno da učesnici prođu taj put i na taj način odaju počast žrtvama. Jedno je čitati o činjenicama, a sasvim drugo proći tim stazama i imati priliku razgovarati s preživjelima, ističe Dudić.
On dodaje kako je Marš mira izuzetno teško putovanje, i fizički i emotivno.
Za preživjele je to veoma bolan doživljaj, ponovno prisjećanje i proživljavanje svih tih strahota. Međutim, trebamo im biti zahvalni što su smogli snage da ponovo prolaze tim putem, ali i da svjedoče, govore i drže historijske časove, dajući učesnicima priliku da iz prve ruke saznaju kako je izgledao taj put smrti za sve koji su njime prošli.
Vrlo je teško opisati te osjećaje. Za Srebreničane je, na određeni način, sve od 11. do 11. jula. To je datum koji je obilježio živote više generacija. Koliko god mislili da s vremenom postajemo otporniji na bol, te rane su i dalje otvorene. Zato nam se emocije u ovim danima posebno snažno bude i uzburkaju, potresno priznaje Dudić.
Svakako pogledajte cijeli razgovor kako biste stekli barem djelimičan osjećaj za bol koju preživjeli i dalje nose. Istovremeno, svaki novi Marš mira predstavlja ne samo važan i plemenit način očuvanja kulture sjećanja već i snažan dokaz istrajnosti ljudi koji vole svoju domovinu i vjeruju u njenu bolju budućnost.