Činjenica je da je nogomet važan segment života brojnih ljudi širom svijeta. Među njima uvijek ima i onih kojima je nogomet apsolutno sve. Ali ne samo nogomet kao sport, nego i kao filozofija života te dokaz posvećenosti i lojalnosti. Moderno vrijeme učinilo je da takvi apsolutni zaljubljenici u ovaj sport, umjetnici ove igre, zbog različitih interesa i ponuda svoje karijere ostvaruju u brojnim klubovima i zemljama. Ipak, i dalje postoji poneki zaljubljenik ne samo u nogomet i sport, nego i u svoj klub kao mjesto vlastite tradicije i identiteta. Jedan od takvih ljudi živi među nama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, a ime mu je Alija Hadžiosmanović Braco, koji je sinonim za FK "Vrbanjuša", u kojem je tokom svoje mladosti igrao, a po završetku karijere postao duša i srce kluba – od trenera do menadžera. Poznat kao vrlo srčan, beskompromisan, emotivan, direktan i duhovit čovjek, Alija Hadžiosmanović Braco godinama je stekao status osobe koja se s pažnjom i uživanjem sluša i poštuje. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, a bio je i ovosedmični gost "Hayat podcasta" s Elmom Odobašić.
Moram odmah na početku reći da mi je izuzetno drago da se nalazim u vašem studiju, koji je najgledaniji u Evropi i svijetu, na čelu s velikom familijom Švrakić, od rahmetli Amidže pa sve do Elvira, Ahmeda, Muhameda. Nikad neću zaboraviti 1992. godine, kada su prenosili utakmice iz KSC 'Skenderija' u svijet, kada su ljudi rekli u Sarajevu pod opsadom se igra fudbal. Nisu svi pobijeni. Još se sjećam da sam u tri ujutro unio loptu u KSC 'Skenderija' s rahmetli Amidžom i da smo tim prijenosima dali podstrek i drugim sportovima za njihovo oživljenje, čak i u vremenu pod opsadom", ponosno i s mnogo emocija započinje svoje gostovanje Braco Hadžiosmanović.
Prisjećajući se svog djetinjstva obilježenog vremenom siromaštva nakon završetka Drugog svjetskog rata u Sarajevu, Hadžiosmanović kaže:
Odrastao sam u Sarajevu u dijelu grada koji se zove Vrbanjuša, moji su tamo starosjedioci, preko 500 godina smo tamo. Znam da je u baščama moje porodice napravljena i jedna džamija Alija Sarača 1536. godine. Mi smo gore, moja porodica Hadžiosmanovići imali nekoliko kuća. Ja sam još kao dječak počeo igrati i trenirati fudbal u 'Vrbanjuši'. Tad se igrala s čuvenom 'krpenjačom' ne možete se vi toga sjetiti. Tako je tad bilo i sirotište i đački dom i sa svih strana su se igrala djeca na tom terenu 'Vrbanjuša'. Sada je tu igralište Islamske zajednice i koristim ovu priliku da im se od srca zahvalim što čuvaju instituciju 'Bajramskog turnira' i što se utakmice 'Bajramskog turnira' igraju na tom igralištu'. Inače, 'Vrbanjuša' je dala brojne velike asove fudbala koji su napravili velike karijere poput Almira Turkovića Zeke ili Predraga Simića, da ne nabrajam sada sve, da nekog ne zaboravim, a igrala je i u Premijer ligi" naglašava svoju emociju prema Vrbanjuši Hadžiosmanović.
Ne propustite ovaj izuzetan razgovor i podcast u kojem Braco Hadžiosmanović poredi derbije između 'Vratnika' i 'Vrbanjuše' s onima između Reala i Barcelone, ali vrlo otvoreno govori i o, prema njegovom stavu, imenovanju odgovornih za evidentan pad sarajevskog nogometa.
Razgovor donosi i posebno emotivno historijsko putovanje kroz godine koje su obilježile Bracinu mladost i život, kroz potpunu identifikaciju s 'Vrbanjušom', ali i lični odnos prema ključnim akterima i procesima koji su obilježili život nogometa u Sarajevu tokom posljednjih 50 godina.