Švicarska nas je pobijedila rezultatom 4:1, ali nas to ne sprečava da nastavimo sanjati prolaz u drugi krug, za koji nam je neophodna pobjeda protiv reprezentacije Katara u posljednjem kolu grupne faze. Ipak, ukupni efekti našeg plasmana će se, sudeći po svemu, dugo osjećati, a vjerovatno će utjecati i na ukupno shvatanje Bosne i Hercegovine kod cijele jedne generacije. O svim paralelnim važnostima plasmana Bosne i Hercegovine na ovaj Mundijal, ali i kapitalu koji nam je donijelo učešće na najvećoj svjetskoj smotri najpopularnijeg sporta, urednik emisije 'Istraga sedmice' Avdo Avdić razgovarao je sa svojim gostima: Kenanom Efendićem, glavnim i odgovornim urednikom portala Odgovor.ba, Nebojšom Šerićem Šobom, konceptualnim umjetnikom i višedecenijskim Bosancem s adresom u New Yorku, te kolegama novinarima Rokom Tomšeom iz Slovenije i Dimitrijem Nišavićem iz Srbije:
Najprije, Avdo, hvala na pozivu u emisiju u kojoj ćemo razgovarati o jednoj lijepoj temi. Znaš, lijepo je imati zastavu pred UN-om. To jeste jedan doživljaj suverenosti i dokaz postojanja, ali je iznimno važno plasirati se, doći na jedno ovako veliko svjetsko prvenstvo, koje je najgledaniji i najvažniji sportski događaj u svijetu, posebno nama u Evropi, gdje je fudbal uvjerljivo najpopularniji sport. Želim reći i sljedeću stvar: tokom mog djetinjstva bilo je gotovo nezamislivo da ćeš otići na Svjetsko prvenstvo, pa smo mi svi, prema nekim svojim preferencama, birali nekoga ko nam je draži, neko bi birao Njemačku, neko Italiju, neko Španiju. A ja sada imam sina i njemu je to osnova, početak, činjenica da mu reprezentacija igra na Mundijalu. To je sjajan način da vežeš dijete za identitet, za pozitivne vrijednosti, za uspjeh. To nas je sve istovremeno osokolilo, jer je vezano i za način na koji smo došli do toga. Dakle, plasirali smo se na jedan momački, hrabar, gotovo herojski način. Pobijedili smo četverostrukog svjetskog prvaka na penale, za koje se uvijek smatralo da su naša najslabija tačka i da tada gubimo koncentraciju. Mi, dakle, sada uživamo u jednom lijepom momentu koji nam ukazuje da možemo biti bolji nego što jesmo, da je moguća bolja stvarnost i da se vrijedi boriti, u dahu i ponosno govori Efendić.
Spominjući zastavu u New Yorku, Efendić je dao povod uredniku Avdiću da uključi i Nebojšu Šerića Šobu, koji je kao umjetnik, muzičar i producent analizirao ukupan efekat pjesme Dubioze kolektiva na nešto drugačiji, "odrasliji" način:
Pjesma je od samog početka, čak i nakon prvog izlaska, otišla jako daleko, pa će tako biti i sada. Međutim, mene u svemu ovome interesira jedna druga stvar, a to je svojevrsna banalizacija naše participacije na Mundijalu. Ispada da smo mi, u principu, neki veseljaci koji su tu zbog zabave i zezancije. To, pak, znači da oni koji su zabavljači ne mogu biti shvaćeni ozbiljno u nekim važnim političkim procesima, nego su gurnuti u zapećak i tretirani kao nekakav kulturni višak Evrope. Ali činjenica da je pjesma uspjela i da su čak, dok su vodili emisiju, zapjevali i Henry i Ibrahimović, ispala je mnogo pozitivnija, naglašava Šerić.
Rok Tomše, slovenački novinar, pridružio se razgovoru, posebno naglasivši da su simpatije u Sloveniji na strani Bosne i Hercegovine:
Zaista vas mogu uvjeriti da su pune simpatije na strani Bosne i Hercegovine i selektora Sergeja Barbareza, jer je način na koji ste došli do Mundijala zaista fantastičan. U jednoj drami historijskih dimenzija, naravno mislim na finale baraža s Italijom. Ali fudbal je strast, emocija i uvijek se navija za nogomet, za dobar nogomet, i zaista vam želimo da napravite dobar rezultat. Naravno, uz vas dosta pažnje ide i prema Hrvatskoj, naglašava Tomše, pa se prisjeća atmosfere u Sloveniji nakon njihovog plasmana na velika takmičenja:
Kada se Katančeva selekcija 2000. godine plasirala na Evropsko prvenstvo u Nizozemskoj i Belgiji, a potom dvije godine kasnije i na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji i Japanu, to je bila euforija kakvu Slovenija do tada nikada nije doživjela. To je bilo kao smak svijeta. Tada smo počeli kao sportska nacija dolaziti na mapu svijeta i to je potpuno promijenilo ukupan identitet Slovenije, ne samo sportski. To je pokrenulo lavinu i onda smo nakon nogometaša počeli ostvarivati sjajne rezultate i u drugim sportovima, poput košarke i rukometa. Onda se ljestvica podigne i nije tragedija, ali bude veliko razočarenje ako se ponovo ne plasirate, jer se naviknete na uspjeh, ističe Tomše.
Kolega iz Srbije Dimitrije Nišavić također je prokomentarisao uspjeh Bosne i Hercegovine i njen plasman na ovo veliko takmičenje:
Hvala puno za poziv i nadam se da ću adekvatno odgovoriti na vaša pitanja. Naravno da se i Srbija raduje, kao i druge zemlje regiona, tim prije što smo i sami imali priliku nekoliko puta učestvovati na ovom takmičenju. Evidentno je koliko to benefita donosi u svim sferama života i koliko dobrog donosi državi i njenoj reprezentaciji, tako da svi žele biti učesnici. Bilo bi lijepo da se na nekom narednom prvenstvu nađu sve zemlje regiona, pa da odmjerimo snage na toj najvećoj pozornici, priželjkuje Nišavić.
Pogledajte cijeli razgovor i saznajte kako gosti vide utjecaj nogometa, prvenstva i sporta uopće na promjene koje je donio Mundijal u SAD-u, Kanadi i Meksiku, ne samo kroz VAR, nego i kroz pauze za rashlađivanje i povećanje marketinškog utjecaja na sport koji se smatra 'najvažnijom sporednom stvari na svijetu'".