O tome šta to znači našim ljudima koji su ih dočekali, kakve reakcije bilježe među svojim komšijama i kako se opredjeljuju pred narednu utakmicu između svoje domovine i trenutnog mjesta boravka, urednik „Istrage sedmice“ Avdo Avdić razgovarao je sa Selmom Porčom, domaćinom brojnih građana BiH koji su se zatekli u Seattleu, i Tonijem Frankovićem, jednim od pionira fudbala u SAD-u.
Najprije je Selma Porča istakla fantastičan efekat povezivanja dijaspore i domovine putem ove izuzetne manifestacije promocije naše države širom svijeta:
Ja možda i jesam ranije imala ovu vrstu patriotskog doživljaja prema BiH, ali bih rekla da generacije mlađe od mene — moja djeca i omladina — sigurno nisu, i mislim da ih je ovo zbližilo s Bosnom i Hercegovinom više nego išta drugo što sam vidjela u svom životu.
Ali želim reći da je ono što se desilo na stadionu nekako bilo kao san. Svi smo gledali oko sebe i nismo mogli vjerovati da se to zaista dešava. Jedan narod kojem je bilo namijenjeno da nestane pojavio se u takvim brojevima — nevjerovatno.
Niko od nas nije očekivao da će to tako izgledati. Svi smo plakali, ljudi su se grlili iako se nikada prije nisu upoznali, kao da se znaju godinama. To je bio trenutak jedinstva bosanskohercegovačke dijaspore s domovinom — nešto što je zaista teško opisati, na početku emotivno govori Porča te dodaje:
Poslije stadiona mi smo već pobijedili. Šta god da se desi s utakmicom i Svjetskim prvenstvom, hvala našim Zmajevima koji su nam dali momenat koji nikada nećemo zaboraviti — taj historijski način da proslavimo Bosnu i Hercegovinu i da se, na neki način, zahvalimo našem rahmetli Halidu.
To se ponovilo i u Seattleu. Kao što čujete, malo sam promukla od navijanja. Opet nevjerovatno.
Očekivala sam mnogo manji broj ljudi, a imali smo oko 50.000 učesnika. Korteo u Seattleu bio je veličanstven — mi smo navikli na takve organizacije. Grad je bio preplavljen našim bojama. To su bile nestvarne scene — pogledam iza sebe, more ljudi, pogledam ispred sebe, opet more ljudi.
Još uvijek ne mogu potpuno verbalizirati taj osjećaj. Znam samo da smo svi bili ponosni i da nikada nisam vidjela narod toliko sretan. Poslije svega što se dešava u svijetu, pa i na političkoj sceni u BiH, to je bilo kao neka doza lijeka koja nam je svima trebala.
U Americi već imamo treću generaciju — djecu rođenu tamo, čiji su roditelji također odrasli u SAD-u. Amerikancima je ovo bilo nevjerovatno. Dok smo prolazili kroz Seattle, ljudi su nas snimali s ulica i iz zgrada. Mislim da nikada nisu vidjeli toliki broj ljudi u jednom korteu, niti takvo jedinstvo u navijanju.
Jedan Amerikanac, koji je sjedio pored nas na utakmici u Los Angelesu, pitao me o Halidovim „Ljiljanima“ — koja je to pjesma i zašto je pjevamo s toliko emocije. Morala sam mu objasniti. Ljudi su osjetili tu našu sreću i emociju i to im je bilo fascinantno, ističe Porča.
Toni Franković, Sarajlija i dugogodišnji radnik u Sjedinjenim Američkim Državama na razvoju fudbala, također emotivno govori o svojoj vezanosti za Bosnu i Hercegovinu, zbog čega se vratio u domovinu, i danas živi na relaciji BiH – SAD, o čemu kaže:
Vratio sam se nakon toliko godina i zaista sam sretan. Pred nama je utakmica sa SAD-om i moram reći da, iako srce govori drugačije, mislim da Amerika ima oko 80% šansi za pobjedu. Bosna ima oko 20%.
Ne samo zbog domaćeg terena nego i realno — zbog kvaliteta, fizičke spreme i dinamike američkih igrača koji nastupaju u velikim klubovima i imaju širok izbor igrača.
Amerikanci će izaći vrlo agresivno, s jakim presingom od samog početka. Pokušat će nas pritisnuti i natjerati na greške. Igrači Sergeja Barbareza moraju biti veoma oprezni, posebno prvih 15 do 20 minuta, jer će pritisak biti ogroman. Ako Bosna preživi taj početni nalet, naše šanse znatno rastu“, ističe Franković, te govoreći o razvoju fudbala u SAD-u, dodaje:
„Puno su napredovali. Danas je to ozbiljan sport. Imaju ogroman broj klubova i, procjenjuje se, oko 15 miliona registrovanih igrača — profesionalaca, amatera, djece i studenata.
Imaju veliki bazen talenata, a među njima je mnogo djece porijeklom iz BiH koja bi željela igrati za našu reprezentaciju. O tome se mora voditi računa, naglašava Franković.
Pogledajte cijeli razgovor i saznajte zašto je Porča uvjerena da bi ovaj Mundijal i ovakva emocija mogli doprinijeti boljoj registraciji birača pred predstojeće opće izbore, te zašto Franković smatra da je zastava s ljiljanima izuzetno lijepa i nada se da će jednog dana ponovo biti zastava svih u Bosni i Hercegovini.