Od izbornih noći do deblokade institucija: Analiza mandata Christiana Schmidta

Na stolu PIC-a navodno se nalaze imena američkog zvaničnika Williama Rugera, francuskog diplomate Renea Troccaza te Italijana Antonija Zanardija Landija. Iako je Schmidt ostavku podnio prije mjesec dana, uz obećanje da će dužnost obavljati do imenovanja novog visokog predstavnika, njegov odlazak otvara pitanje kakav trag ostavlja iza sebe.

Schmidtov mandat obilježen je paradoksom: dok je u tehničkim aspektima djelovao efikasno, njegove političke odluke često su produbljivale društvene tenzije.

Njegov prvi veliki „test“ bila je izborna noć 2022. godine. Nametanjem izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona, Schmidt je, pod izgovorom deblokade Federacije, izazvao lavinu nezadovoljstva. Iako je povećao broj delegata u Domu naroda i definisao rokove za uspostavu vlasti, ti mehanizmi nisu spriječili novu krizu. Epilog je uslijedio u aprilu 2023. godine, kada je „zamijenio“ potpis potpredsjednika FBiH iz reda bošnjačkog naroda, čime je trajno narušio povjerenje dijela političkog korpusa koji ga je do tada smatrao saveznikom.

S druge strane, Schmidtova intervencija u pogledu državne imovine i osporavanja odluka Ustavnog suda BiH bila je odlučnija. Kriminalizacijom nepoštivanja odluka visokog predstavnika, Schmidt je stvorio pravni okvir koji je doveo do sudskog procesa protiv Milorada Dodika. Iako je Dodik retorički negirao Schmidtov legitimitet, vlasti RS-a su bile primorane provesti većinu njegovih odluka, što svjedoči o efikasnosti „bonskih ovlasti“ kada se koriste kao pravni instrument.
Tehničke intervencije, poput uvođenja biometrije i elektronskog brojanja glasova (mart 2024.), te osiguranje finansiranja za sedam institucija kulture, rijetki su segmenti njegovog rada koji nisu izazvali značajniji politički otpor. Također, riješio je opasnu situaciju oko arbitražnog spora „Viaduct“, gdje je blokirana sredstva od akciza preusmjerio za isplatu duga, čime je spriječio zapljenu državne imovine.
Christian Schmidt ostavlja iza sebe instituciju visokog predstavnika koja je ponovo postala centralni, ali i kontroverzni faktor bosanskohercegovačke politike.

Njegov rad se može podijeliti na „spasilačke“ intervencije u finansijskom i tehničkom smislu, koje su održale državu na aparatima, i političke odluke koje su često djelovale ad hoc, ostavljajući dugoročno nezadovoljstvo i osjećaj pristrasnosti. Hoće li njegov nasljednik nastaviti putem nametanja ili će se fokusirati na vraćanje odgovornosti domaćim akterima, ostaje ključno pitanje za naredni period.

Prvi visoki predstavnik koji je imao zadatak uspostavljanja civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma u neposrednom poslijeratnom periodu.

Njegov mandat obilježilo je jačanje ovlasti institucije visokog predstavnika, uključujući i uvođenje tzv. „bonskih ovlasti“ koje su mu dale mogućnost nametanja zakona i smjene dužnosnika.

Tokom njegovog mandata intenzivirano je provođenje procesa povratka izbjeglih i raseljenih osoba, te donošenje ključnih odluka o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji BiH.

Poznat po vrlo aktivnom angažmanu i čestom korištenju „bonskih ovlasti“ s ciljem reforme državnih institucija, poreznog sistema i sigurnosnih struktura.

Usmjerio je fokus svog mandata na postupno smanjenje međunarodnog intervencionizma i preuzimanje odgovornosti od strane domaćih političkih lidera.

Njegov mandat je bio fokusiran na stabilizaciju političkih prilika i nastavak reformskih procesa neophodnih za približavanje zemlje evropskim integracijama.

Najdugovječniji visoki predstavnik, čiji je mandat trajao više od 12 godina, tokom kojeg je svjedočio različitim fazama političke stagnacije i reformskih pokušaja u BiH.

Nastavio rad na provođenju civilnih aspekata mirovnog sporazuma i nadgledanju političkih procesa u zemlji.