Ovaj prikaz knjige Dragana Komadine neskromno počinjem konstatacijom da sam svojedobno, kada je nastajala predstava u produkciji dva mostarska teatra – HNK Mostar i Narodnog pozorišta Mostar – zapisao i objavio (!!!) da će predstava nastala po tekstu odličnog dramaturga i kazališnog kritičara Dragana Komadine imati dug vijek trajanja.
Godinama osluškujem sjajne komentare teatrologijske struke, jednako kao i „obične“ publike, o scenskoj vizualizaciji Komadininog teksta.
Predstava koju je Komadina i režirao pokazuje dvije bitne komponente: izvanredno osjećanje postratnog Mostara i osjećanje identitetskih razlika u gradu na Neretvi.
Komadina, kao eruditni dramaturg, osjeća ambijent oko sebe i, tek blago stilizirajući prizore, priča priču o dvojici Mostaraca u postratnom podijeljenom gradu.
Da ova drama nije napisana i izvedena, ne bismo se suočili s činjenicom koliko je prijesna politička zbilja u Mostaru moćno inspirirala ovaj tekst.
Zato je potez dva mostarska kazališta da, poslije uspjeha izvedbe predstave „'Ajmo na fuka“, izdaju i knjigu istog naslova, koja osim Komadininog teksta donosi i iznimno pozitivne reakcije na ovu po mnogo čemu amblematsku predstavu dviju mostarskih teatarskih kuća.
Obogaćena plakatima, životopisom autora, ali i kritičkim recenzijama, ova knjiga svjedoči o sjajnoj reakciji dvaju mostarskih teatara na uspjeh zajedničke predstave.
Možda će ova knjiga biti tek usputnica u bogatom radu Dragana Komadine, ali ja je osobno smatram kulturnim događajem, pošto ona, kao i istoimena predstava, svjedoči o neuništivosti umjetnosti bez obzira na ambijent u kojem nastaje.
Kvalitetu ove knjige doprinose i fotografije, od kojih su neke djelo, nažalost, prerano preminulog Stojana Lasića, kojeg sam iznimno cijenio kao svojevrsnog fotokroničara grada na Neretvi, njegovih kulturnih institucija, ali i jednog od osnivača Mostarskog teatra mladih.