Prvi susret sa Blagojem Stefanovskim desio se na Festivalu malih i eksperimentalnih scena (današnji MES), u bravurozno odigranoj i režiranoj predstavi bitoljskog teatra "Marina svadba" (Svadbata na Mara), Blagoj, inače tad već direktor bitoljske teatarske kuće, glumio je lik Popčeta (pravoslavni svećenik). Razgovor s njim poslije sarajevske izvedbe "Marine svadbe" bio je presudan za naše dugogodišnje drugovanje i suradnju.
Najprije sam u Bagetovom teatru režirao komad grčkog suvremenika Janisa Gudelisa "Neron osjećajni" (Neron čuvstitelniot) i „Vienski tango“ na kamernoj sceni.
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Sa Bagetom, kako smo ga svi zvali, nastavio sam suradnju, za njegovih mandata ministra kulture Makedonije i čelnog čovjeka dramskog programa Ohridskog leta. Gostovanja mojih redateljski oblikovanih predstava u Makedoniji, promocije mojih teatrologijskih i pjesničkih knjiga, događale su se zahvaljujući ovom čovjeku toplog srca, kozmopolitskih stremljenja i nevjerojatno širokih obzorja. Bage je menadžerskim, a istovremeno čvrsto umjetnički utemeljenim postupcima okupljao sve nas iz negdanje Jugoslavije, bili smo zajedno među utemeljiteljima NET-e, međunarodne asocijacije nova teatarska inicijativa.
Iz već duboke mirovine pozvao je Bage svoga druga da u Ohridu postavim "Sretne dane" Samjuela Beketa...
Na festivalu čija je "duša" bio Stefanovski - manifestaciji u čast velikog makedonskog glumca Riste Šiškova, dobio sam nagradu Okruglog stola kritike za knjigu "Summa theatralica", a naredne godine na ovom festivalu prikazana je moja predstava nastala temeljem knjige Svetlane Broz "Dobri ljudi u vremenu zla". To drugovanje sa Bagetom, prvom ličnošću suvremenog makedonskog teatra, Svetlana i ja nikada nećemo zaboraviti!
Nažalost, bila je to naša posljednja suradnja. Vrlo brzo nakon toga ovozemaljske dane moj drug Bage zamjenio je vječnošću.
U jedno sam siguran: niti strasnijeg teatarskog djelatnika, niti sposobnijega kazališnog menadžera Makedonija nije imala, niti će, nažalost skoro imati.
Jer, Bage je bio duša od čovjeka, južnjak koji osvaja pri prvom susretu.
Bio je najuspješniji direktor Bitoljskog teatra, sjajan voditelj NET-e, po mojim kriterijima i najuspješniji teatarski direktor u Makedoniji. Ni bitoljska teatarska kuća ni makedonska kultura nisu mu se do sada odužile na dostojanstven način.
Moj drug i veliki prijatelj bh teatra zato zauvijek živi u našim srcima!
Adio Bage, mi te volimo! Tvoja teatarska braća i prijatelji, zanavjek!
