Avdispahić: Presude bez posljedica – vrijeme je za Evropu

Sjedinjene Američke Države su 7. aprila 1992. priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (navedene tim redosljedom). Datum prijema Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije u Organizaciju ujedinjenih nacija je zajednički: 22. maj 1992.

Evropski put Bosne i Hercegovine ne počinje sada. Počeo je 1878. Bosna i Hercegovina dijeli sa Slovenijom I Hrvatskom iskustvo života u istim sistemima od 1878. do 1991.

U procesu disolucije bivše Jugoslavije, Badinterova komisija za arbitražu sastavljena od predsjednika ustavnih sudova Francuske, Njemačke, Italije, Španije i Belgije i ustanovljena od Vijeća ministara EEZ u avgustu 1991., nije imala primjedbi na predratni ustav Republike Bosne I Hercegovine.

Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine usvojilo je 2. jula 1992. Platformu za djelovanje u ratnim uvjetima u kojoj je istaknuto da Bosna i Hercegovina ima poseban interes da postane ravnopravna članica Evropske zajednice. (kao što ga ima i Ukrajina danas.) EEZ je tada brojala 12 članica.

Sporazum u Daytonu je parafiran 21. novembra, na dan koji se podudarao s godišnjicom početka iznošenja optužnice na sudjenju u Nürnbergu. Za manje od 12 mjeseci, Internacionalni vojni sud osudio je ne samo 22 najznačajnijih preživjelih nacističkih vodja nego i šest organizacija. Uslijedio je temeljit proces denacifikacije društva u Zapadnoj Njemačkoj.

Pred Internacionalnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, u slučaju Radovana Karadžića od potvrdjivanja optužnice do pravosnažne presude protekle su 24 godine. U slučaju Ratka Mladića - 26 godina.

Internacionalni sud pravde postupajući po tužbi protiv Srbije I Crne Gore za genocid podnesenoj 1993. presudio je 2007., nakon 14 godina, da je u Srebrenici počinjen genocid, da su ga izvršili pripadnici policije i vojske Republike Srpske, da je Srbija prekršila Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida jer nije ispunila obaveze o sprečavanju genocida niti je kaznila počinioce.

Niti jedna od ovih presuda nije imala nikakve implikacije po Annex IV Daytonsko-pariškog sporazuma. O Annexu IV zorno govore činjenice da je (kasnije presudjeni) ratni zločinac Momčilo Krajišnik bio član Predsjedništva daytonske Bosne i Hercegovine u periodu 1996.-1998., da je (kasnije presudjeni) ratni zločinac Jadranko Prlić bio njen ministar inostranih poslova u periodu 1996.-2001.

Wolfgang Petritsch, visoki predstavnik 1999.-2002. (koji je, pri odlasku, odlukom o Vijeću naroda RS značajno doprinio dodatnoj asimetriji političkog sistema), izjaviće 2005: „Dayton je 1995. bio “pojas za spašavanje” Bosne i Hercegovine, no, odavno se pretvorio u ludjačku košulju.”

Haška sudjenja nisu uključila razmatranje uloge medija, crkve; akademska elita je ostala netaknuta. Dan pobjede nad fašizmom Beograd 2021. obilježava Ljotićevom koračnicom; kad Austrija zabrani obilježavanje Bleiburga, Hrvatska, članica EU, to pokušava premjestiti u Sarajevo. Koje su posljedice haških presuda?

Prema članu 2 Daytonskog ustava, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda se u Bosni i Hercegovini direktno primjenjuje i ona ima prioritet nad svakim drugim pravom.

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu je presudio da se daytonskim ustavom krši pasivno biračko pravo u slučajevima Sejdić i Finci (2009.), Zornić (2014.), Šlaku (2016.), Pilav (2016.) i Pudarić (2020.).

U slučaju Kovačević, Sud je utvrdio kršenje i aktivnog i pasivnog biračkog prava na osnovu etničke pripadnosti I teritorijalnog principa. Veliko vijeće je odbacilo apelaciju iz proceduralnih razloga. Visoki predstavnik se snažno angažovao da dodje do odbacivanja ovog slučaja, čiji neosporeni meritum otvara perspektive Bosni i Hercegovini ka modernoj evropskoj državi. Kako to da “nadzor nad provodjenjem civilnih aspekata Mirovnog sporazuma” ne obuhvata i brigu o tom da „U Bosni i Hercegovini se direktno primjenjuje Evropska konvencija i ona ima prioritet nad svakim drugim pravom“.

Dok Specijalni predstavnik Evropske unije upozorava da vrata EU za Bosnu i Hercegovinu “neće biti zauvijek otvorena”, Visoki predstavnik ne čini ono što mu jest u nadležnosti – da interveniše kad se blokadama onemogućava da dodje do izjašnjavanja o koracima koje Evropska unija danas postavlja kao preduslov za otvaranje pristupnih pregovora

Skinite nam nametnutu ludjačku košulju. Naši mladi žele biti dio Evrope, one Evrope koja, uvažavajući sve tradicije što su je kroz historiju oblikovale, biva spremna i otvorena za uvažavanje našeg ljudskog dostojanstva i naših višeslojnih identiteta.