U našem studiju o tome kako je biti Bošnjak u Srbiji, da li se i na koji način prati naša reprezentacija i u tom dijelu regije te kakav je status Bošnjaka u susjednoj Srbiji, ali i o tome kakva je situacija u cijeloj regiji, razgovarali smo sa predsjednikom Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji, dr. Fuadom Baćićaninom, koji sa velikim osmijehom i ponosom potvrđuje da se reprezentacija BiH i njene utakmice pratе i u Sandžaku:
Ja mislim da bi cijeli region trebao da navija za Bosnu na ovom prvenstvu, naravno i za Hrvatsku. Mi u Sandžaku, naravno, navijamo za Bosnu i kod nas se to dobro prati, čak je organizirano i javno gledanje utakmice, kao i slavlje, svakako. Vjerujemo da ćemo slaviti večeras opet. Ako ukupno uzmemo Sandžak, s jedne strane možemo posmatrati Sandžak i Bošnjake u Sandžaku, odnosno u Republici Srbiji i Crnoj Gori, a s druge strane možemo posmatrati i kompletnu regiju, našu regiju. Među Bošnjacima, za očekivati je da imamo dobre odnose i mi stalno, kao Bošnjačko nacionalno vijeće, radimo na tome da odnosi budu dobri. Pokušavamo uspostaviti saradnju sa institucijama Bosne i Hercegovine, od onog najvišeg nivoa do nižih nivoa, federalnog i kantonalnog, a naravno i sa institucijama koje su nama, kao Bošnjačkom nacionalnom vijeću, bitne. To su oni instituti koji se bave nacionalnim pitanjima, pa su to Institut za jezik (ako Bog da i Institut za bosanski jezik Univerziteta u Sarajevu), Institut za historiju, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Bošnjački institut i, naravno, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, sa kojima smo uspostavili saradnju još 2017. godine i od tada do danas ta saradnja ide dobro. Tu je i Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori i sada, nakon ta tri vijeća, pridruživalo nam se jedno po jedno vijeće iz cijele regije, pa danas postoji saradnja preko tog matičnog društva bošnjačkih vijeća od Slovenije do Makedonije, naglašava Baćićanin formalizirani način saradnje vijeća Bošnjaka cijelog regiona i dodaje:
Mi kao Bošnjačko nacionalno vijeće zaista radimo puno i postavili smo visoke standarde i mogu vam reći da radimo dosta i ostvarujemo dosta. Imamo kompletnu nastavu na bosanskom jeziku u Sandžaku, u osnovnim školama, u srednjim školama i u predškolskim ustanovama. Nadamo se da će od ove godine, od mjeseca oktobra, na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru početi i studijski program Bosanski jezik i književnost. Što se tiče položaja Bošnjaka u Sandžaku, mi se ne žalimo mnogo, već radimo, ali položaj nije dobar. Nama nisu potrebne pozicije u državnoj vlasti, već nam je potrebno da se položaj Bošnjaka u Sandžaku poboljša. Djelotvorno učešće Bošnjaka u javnom životu je najbitnije i tu je stanje veoma loše. Počevši od zastupljenosti Bošnjaka u policiji, pa u svim državnim institucijama, u sudstvu, u tužilaštvu, u elektrodistribuciji ili Pošti Srbije – Bošnjaka, možemo reći, gotovo da nema ili ih ima u minimalnom procentu. Novi Pazar je najopipljiviji primjer gdje imamo preko 80 procenata Bošnjaka, a u policiji je obrnuta proporcija, i slično stanje je i u ostalim državnim institucijama. Na tome se mora mnogo raditi i mi, kao Bošnjačko nacionalno vijeće, zaista radimo puno. Bilo je slučajeva – na zadnja dva konkursa primljeno je više Bošnjaka nego Srba i to će ispraviti situaciju, ali tek za 30–40 godina. Bošnjaci ne mogu čekati toliko, pa smo tražili od institucija države i, naravno, od međunarodnih institucija u Srbiji da, kada je policija u pitanju, konkurs bude trajno otvoren za Bošnjake sve do izjednačavanja nacionalne strukture. Drugi veliki problem je to što i danas od pojedinih struktura postoji negiranje bosanskog jezika. Iako je Srbija još 2005. godine ratifikovala Evropsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima, i dalje postoje takozvani stručnjaci za jezik, nažalost, vrlo često i univerzitetski profesori, koji tvrde da taj jezik ne postoji. To je zaista strašno, jer negirati nekome jezik znači negirati postojanje tog naroda uopće. To je najstrašniji oblik nacionalizma, oštro naglašava Baćićanin.