Više od dvadeset godina jedno je od najprepoznatljivijih lica na medijskom nebu Bosne i Hercegovine, ime koje se gotovo izjednačilo s pojmom talk showa u našoj zemlji. Dejana Rosuljaš — voditeljica, urednica i sagovornica koju pamte generacije gledalaca — od sada je dio Hayat porodice. U svom prvom gostovanju na Hayatu govorila je o razlozima dolaska, o ljubavi prema televiziji koju opisuje gotovo kliničkim rječnikom, i o tome zašto je, kako kaže, upravo sada pravo vrijeme.
„Televiziju doživljavam kao opasan virus", kaže Rosuljaš. „Jednom kada uđe u krv, ne pušta te. Kad se umoriš, samo se resetuješ, napraviš kratku pauzu i vratiš se. Svi koji su jednom probali televiziju, uvijek joj se vraćaju."
Iako voli naviku i ljepotu poznatih stvari, uvjerena je da se istinski napredak dešava jedino kroz promjenu. „Ako želimo rasti, moramo se mijenjati", poručuje. Dolazak na novu televiziju opisuje upravo kao takav iskorak — prostor za novo nadahnuće, a ne tek promjenu adrese. „Koliko god godina karijere imam iza sebe, želim i dalje rasti. Televizijski posao je toliko dinamičan da nijedan dan nije isti."
Nedavno je primila i priznanje za doprinos medijima i televiziji u Bosni i Hercegovini — nagradu koju, kaže, nije očekivala. Suštinu onoga što gledaoci, ali i struka prepoznaju, vidi u autentičnosti. „Danas je teško biti svoj, zadržati kontinuitet, svoje stavove i principe u tempu života koji nam je svima postao prebrz. Ja sam kroz godine nastojala biti vjerodostojna i rasti, a opet zadržati ono što jesam."
Upravo tu ljudskost izdvaja kao najtežu stvar za očuvati u doba hiperprodukcije. „Suština voditelja nije da bude tek spiker koji donosi vijest, nego neko ko emociju prenosi do gledaoca."
Na društvene mreže gleda kao na nužno prilagođavanje novom dobu, ali bez gubljenja identiteta. „U te vode sam ušla spontano i, rekla bih, solidno plivam. Ali i dalje biram šta ću plasirati. To je možda tek mikro dio mene, ali dovoljan da učestvuješ u svemu novom što se stvara." Podsjeća da balansiranje između javnog i privatnog nije novost: „Ako smo privatnost uspjeli sačuvati u doba žute štampe, danas to uopšte nije teško."
Možda najzanimljiviji dio razgovora ticao se promjene koju je donijela zrelost. Dok je bila mlađa, vjerovala je da je bitna samo istina. „Sazrijevanjem shvatiš da je ponekad važniji način na koji ćeš nešto reći nego sama istina. Ta ista istina u nekom trenutku može biti i bezobrazluk. Nažalost, danas je bitnija forma nego suština." Iz tog uvjerenja izrasli su i njeni kursevi javnog nastupa: „Nikada nismo više komunicirali, a manje se razumjeli. Lijepa riječ otvara vrata."
Otkrila je i da joj, nakon godina rada, ne nedostaje nijedna neobrađena tema — ima ih, kaže, na pretek — ali joj nedostaje jedna osoba koju bi voljela ugostiti. Ime nije htjela otkriti, vjerujući da se izgovorene želje teže ostvaruju. „U pitanju je regionalna osoba. Postoji mogućnost da se to dogodi baš ovdje, na Hayatu."
A šta gledaoci mogu očekivati od nje na novoj adresi? Kombinaciju poznatog i nove nijanse. „Ne može se daleko odmaći od onoga što jesi, ali možeš dobiti novi pečat. Očekujte neočekivano." Pogledajte cijeli razgovor iz emisije "Pravo vrijeme".