Jedanaesti dan ramazana u našoj emisiji „Stil života u islamu“ govorili smo o Danu nezavisnosti BiH. O časnoj borbi pripadnika Armije RBiH ali i MUP-a RBiH čijom zaslugom danas živimo u slobodnoj i nezavisnoj državi. Neprijatelji su kidisali na BiH nakon održanog referenduma na kojem su se građani BiH odlučili da žele nezavisnost.
Iako prema svim pisanim pravilima vojne snage RBiH nisu bile sposobne odgovoriti na ono šta je uslijedilo, agresori nisu računali na jedno – ponos i prkos kojeg Bošnjaci ali i svi oni koji BiH nose u svojim srcima.
U večerašnjoj emisiji „Stil života u islamu“, koja se emituje tokom mubarek mjeseca ramazana, naši gosti su govorili o nezavisnosti BiH. Sulejman ef. Čeliković je iz perspektive islama ukazao na značaj nezavisnosti ali i države koja je puna ljudi.
Onaj ko je zavisan od Gospodara nema potrebe za ostalim stvarima. Nezavisnost od našeg života je izvedena od toga da imamo svoju domovinu. Ona bi zbog toga trebala biti nezavisna i slobodna za sve ljude onakvim kakvim ih je Allah dž.š učinio. Sloboda mora biti u srcu i tako ako je domovina u srcu onda je imamo i ovamo. Ono što čini domovinu su ljudi koji je čine živom i dostojanstvenom. Domovina bez ljudi šuti i tuguje a ljudi bez domovine su rana koja nikada ne zarasta. To je ovo što sada vidimo u Palestini.
Za vrijeme agresije na RBiH, imami su slali hrabre i vizionarske poruke čija se težina tek danas vidi. Ef. Čeliković je kazao kako je u to vrijeme bilo teško ostati uspravan podsjećajući da majke šehida nemaju ni trun mržnje iako im je ubijeno i po nekoliko djece.
One nam mogu biti primjer kako se boriti za domovinu. Njihova bol je na kvadrat a nije iskorištena kao mržnja. Naš običan svijet nije imao oružje ali je imao ljubav u srcu, komandante koji nisu imali toliko iskustva a nismo znali da imamo i tako hrabre ljude. Mi smo pokušali prenijeti borcima da je to sveta stvar što rade i da se nikada ne borimo iz mržnje nego da odbranimo čast, dostojanstvo i slobodu svih koji žive na ovim prostorima. Čini mi se da je bilo lakše šehidima, ljiljanima, demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima da krvavo odbrane našu domovinu dok je nama danas teže očuvati slobodu, dostojanstvo i čast.
Posebno emotivno je bilo u našem studiju kada smo ugostili i pripadnike Armije Republike BiH koji su evocirali svoje uspomene na borbu za slobodnu i nezavisnu domovinu BiH. Zbog njihove časne borbe svi oni kojima je BiH u srcu mogu biti ponosni.
Zlatni ljiljan Haris Ćatić je istakao kako je Armija bila dobro organizovana podsjećajući kako su i Beograd u Zagreb napadali na BiH. Posebno je istakao ulogu učesnika agresije ali i mladih naraštaja u čuvanju sjećanja na bolnu historiju s kraja prošlog stoljeća.
Kada govorimo o 1. martu mi trebamo biti ponosni i trebamo govoriti o tome. Posebno je zadovoljstvo da ga obilježavamo u ramazanu. Pokušao sam se sjetiti stvari kako smo mi govorili borcima kako se boriti. Da je tačno to kako smo se borili potvrdio je Sud u Hagu i Sud u BiH. Žrtva je žrtva ali kada govorimo o nezavisnsoti i kao i o onima koji su atakovali, kako Beograd tako i Zagreb, možemo se složiti s tim da smo činili sve da ne pravimo zločine što su oni radili. Naravno, osuđujemo pojedinačne zločine. Uspjeli smo sačuvati BiH ali retrogradne snage nisu pobijeđene. Nastoje da pokore BiH, mnogi jači su to pokušali ali nisu uspjeli. Hvala Allahu pa i rahmetli predsjedniku Izetbegoviću koji je izdejstvovao referendum na kojem smo dobili nezavisnost. Dok je ovakve omladine i ovakvih ljudi, retrogradne snage neće uspjeti.
Edin Haračić Klej, također zlatni ljiljan, je naglasio važnost amaneta koji su preuzeli svi oni koji su preživjeli agresiju – podsjećanje na časnu borbu Armije RBiH i MUP-a RBiH. Zbog toga će, kako je kazao, pripadnici Armije i MUP-a dok su živi čuvati sjećanje na borbu u kojoj su uspjeli odbraniti BiH od neprijateljskih snaga.
Živimo svaki datum sve ono za šta smo se borili, a to je prije svega sloboda za koju smo se izborili u teška vremena. Nakon završetka ratnih dejstava većina nas se opredijelila da podsjeća na našu časnu borbu kao i na sve ono što nas pripadnike Armije treba da bude na ponos jer smo u teška vremena stali protiv više neprijatelja. To je naš amanet šehidima ali i da bi razumjeli koliko je važna sloboda u kojoj žive današnje generacije. Mi ćemo dok smo živi čuvati sjećanje na časnu borbu Armije i MUP-a.
Sa suzama u očima pripadnik Armije RBiH, Esad Humo, je govorio o putu nezavisnosti države koja je bila osuđena na nestanak. Njegove riječi su samo još jedan dokaz čiste i časne borbe koju su vodili pripadnici Armije RBiH ali i MUP-a RBiH.
Naša perspektva nije bila sjajna. Sračunali su da nemamo velike šanse. Ima ona pjesma koja kaže da se probudio inat silan bosanski. Htjeli su da porobe državu i da ubiju nezavisnost BiH. Taj referendum za nezavisnost je zapravo obnova nezavisnosti. Borili smo se da preživi narod i i država a onda dalje ide sve ostalo. Velike su bile žrtve. Kada gledate statistiku, preko 60 posto su Bošnjaci stradali a manje od 40 posto su naši sugrađani. Opet civila je neuporedivo stradalo više na bošnjačkoj strani.