U emisijI "Anatomija života" Hayat televizije, koju vodi Dalila Omerović, gledatelji su dobili presjek nekoliko tema koje sve više obilježavaju svakodnevnu medicinsku praksu: inzulinska rezistencija i Hašimoto tireoiditis kao tzv. tihe bolesti savremenog čovjeka, napredak minimalno invazivne i robotske hirurgije srca, te sve češće raspravljano pitanje kako vještačka i prirodna svjetlost utječu na naš apetit.
Zašto se debljamo iako manje jedemo
Prvi dio emisije posvećen je razgovoru s dr. Aminom Šetom, specijalisticom interne medicine, dijabetologinjom i nutricionistkinjom, doktoricom medicinskih nauka iz oblasti endokrinologije i poremećaja metabolizma. Dr. Šeta je jedna od dva ljekara u Bosni i Hercegovini sa prestižnim SCOPE certifikatom Svjetske federacije za gojaznost (World Obesity Federation), međunarodno priznatim standardom u prevenciji i liječenju gojaznosti.
Pacijenti joj, kaže, redovno dolaze uvjereni da je problem u količini hrane, iako je uzrok znatno kompleksniji.
"Vrlo često se dešava u mojoj ordinaciji upravo da pacijenti dolaze i govore da jedu jednako kao prije ili da jedu čak i manje nego prije, a tijelo jednostavno kao da štedi i deblja se."
U pitanju je, pojasnila je, splet hormonalnih promjena. Nije bitna samo količina unesenih kalorija, nego to kako tijelo tu hranu koristi, odnosno da li je skladišti ili sagorijeva. Kod inzulinske rezistencije energija se skladišti prvenstveno u visceralno masno tkivo oko organa, koje mijenja ne samo izgled nego i zdravstveni status.
Kada su nalazi uredni, a problem stvaran
Jedan od najzahtjevnijih dijelova dijagnostike, po riječima dr. Šete, jeste činjenica da standardni laboratorijski nalazi kod inzulinske rezistencije često izgledaju sasvim uredno. Šećer natašte i tromjesečni šećer (HbA1c) mogu biti u referentnim vrijednostima, a pacijent ipak razvija ozbiljne metaboličke poremećaje.
Zbog toga preporučuje ciljano mjerenje inzulina natašte i HOMA indeksa, testa koji pokazuje prisustvo ili odsustvo inzulinske rezistencije. Ako je HOMA na gornjoj granici ili već ide prema ozbiljnijoj rezistenciji, potrebno je djelovati odmah.
Ključni simptomi na koje pacijenti trebaju obratiti pažnju uključuju stalnu želju za slatkim, glad odmah nakon obroka, nagle napade slabosti i malaksalosti, manjak koncentracije, potištenost i tjeskobu. To su suptilni znakovi hormonalnog disbalansa, upozorila je doktorica, koji ostaju previđeni jer se pripisuju karakteru ili navikama.
Inzulinska rezistencija je, dodaje, tek početak metaboličkog kontinuuma koji vodi ka intoleranciji na glukozu, predijabetesu i konačno dijabetesu. Uz nju idu i povišene masnoće, povišen krvni pritisak te prekomjerno masno tkivo, najčešće u predjelu abdomena.
Zašto restriktivne dijete rade suprotno od očekivanog
Na pitanje o strogim dijetama koje pacijenti sami sebi propisuju, dr. Šeta je bila izričita.
"Vrlo restriktivne dijete vrlo često uzrokuju kontraefekat. Zato jer se metabolizam usporava."
Kako smanjujemo unos kalorija, posebno onih iz zdravih masti, tijelo dobija signal restrikcije i sve više štedi nakupljenu masnoću. Rješenje nije u strogim rezovima, nego u strateškom, stabilnom rasporedu obroka koji sprječava velike skokove inzulina.
Kao ključne mjere navela je izbacivanje brzih ugljikohidrata i prerađenih šećera (keksi, kolači, čokolada, sladoled), zamjenu bijelog brašna raženim, heljdinim, speltinim, integralnim ili kukuruznim, te zamjenu bijele riže smeđom, klasičnog krompira slatkim krompirom (batatom), a obične tjestenine tjesteninom od heljde ili spelte. Posebno je istakla ulogu mahunarki: grah, leća, slanutak i boranija. U područjima svijeta gdje su one bitan dio ishrane, statistički je najniža incidenca dijabetesa.
Od suplemenata izdvojila je vitamin D, omega-3 masne kiseline i mioinozitol, koji pomaže vraćanju osjetljivosti tijela na inzulin.
Hašimoto tireoiditis: bolest sa maskom umora
Drugi veliki fokus razgovora bio je Hašimoto tireoiditis, autoimuno oboljenje štitne žlijezde koje je danas jedna od najčešćih endokrinoloških dijagnoza kod žena. Dr. Šeta ističe da se, prema njenim navodima, dijagnoza postavlja osam puta češće kod žena nego kod muškaraca.
Simptomi Hašimota, dodaje, neupadljivi su i lako se pripišu psihičkom stanju: umor, slabost, netolerancija na hladnoću ili toplotu, poremećaji ciklusa, sklonost prehladama, konstipacija, suha koža, suha kosa, krhki nokti, manjak koncentracije, pa čak i klinička depresija. Nerijetko pacijenti prvo završe kod psihijatra prije nego što neko posumnja na štitnu žlijezdu.
Terapija se prilagođava individualno. Farmakoterapija je dostupna i za usporen i za ubrzan rad štitne žlijezde, a od suplementacije doktorica preporučuje selen, cink, vitamin D i po potrebi željezo. Kada je hrana u pitanju, savjetuje izbjegavanje glutena (bez potpunog eliminisanja kao kod celijakije), povećan unos joda kroz morske plodove, jaja i par brazilskih oraščića dnevno, te uključivanje oraha, badema i drugih orašastih plodova.
Za kraj svoje poruke, na pitanje šta konkretno gledatelji mogu učiniti već sada, dr. Šeta je izdvojila tri prioriteta: upravljanje stresom (fizička aktivnost, joga, pilates, meditacija, vrijeme sa dragim ljudima, boravak u prirodi), kvalitetan i redovan san te pravilnu ishranu bez preskakanja obroka.
Ostatak razgovora pogledajte u videu.