Suljo je čovjek koji već godinama svakodnevno spaja rad u rudniku s obradom vlastite zemlje. Njegova priča o porodici koja je sve stekla bez ijednog kredita i o petsto kvadrata plastenika u malom bosanskom selu jedna je od onih koje ekipa emisije obilaskom sela najviše i traži.

Iz rudnika u još veći "rudnik"

Suljo je proveo veliki dio radnog vijeka u rudniku, potvrdivši da je silazio i u jamu, a u istom rudniku danas radi i njegov sin. Kada Suljo završi smjenu, njegov posao, kako je i sam voditelj Miran Karić primijetio, tek počinje: "Kad dođeš iz rudnika, ti nastaviš da radiš u još većem rudniku." Suljo je uz osmijeh potvrdio: "Malo se odmori čovjek i ajmo za poslom opet."

Podsjetimo, na području općine Breza djeluje Rudnik mrkog uglja "Breza", zavisno društvo JP Elektroprivreda BiH. Rudnik posluje sa dvije podzemne jame ("Sretno" i "Kamenice") te površinskim kopom koji, po istoimenom selu, nosi ime "Koritnik".

Sve stečeno svojim rukama, bez ijednog kredita

Jedna od poruka na kojima Suljo najviše insistira jeste da je porodica sve što posjeduje stekla vlastitim radom. "Sve smo stekli, nismo nikad kredita uzeli", ističe. Na porodičnom imanju u Koritniku, kaže, sagrađene su dvije kuće i štala, kupljene su njive i vozila, sve iz zarade ostvarene u rudniku i na zemlji.

Zemlju smatra osnovnim osloncem cijelog života. "Zemlja je nešto što te nikad neće ostaviti gladnim. U firme hoćeš, nećeš raditi, hoće propast firma, neće propast firma. Ali je zemlja ta koja te hrani, daje ti egzistenciju."

Petsto kvadrata plastenika i redovne mušterije iz Sarajeva

Porodica je u posljednjih desetak godina intenzivno proširila plasteničku proizvodnju, stočarstvo i sjetvu na otvorenom. Danas obrađuju oko petsto kvadratnih metara plastenika i približno dva do dva i po dunuma otvorenih površina. U plastenicima trenutno raste paradajz, paprika i krastavac, dok su tokom proljeća iz istih plastenika ubrali proljetnu brokulu i kupus. Na otvorenom uzgajaju luk, krompir, grah i buraniju.

Suljo objašnjava da je njegova porodica bila među prvima u Koritniku koja je podigla plastenike, prije približno dvadeset godina. Prednosti vidi u većim prinosima, manjoj izloženosti bolestima i vremenskim nepogodama, te u ranijoj ponudi na tržištu: "Ranije dođe na tržište i paprika, i paradajz, i krastavac. Manje je i mogućnosti napasnika i oboljevanja, manje ovisi o vremenskim prilikama."

Osim povrća, u domaćinstvu drže i krave. Snaha se, kaže, bavi mliječnim proizvodima, prije svega mladim sirom i kajmakom, dok se jedan dio dnevnog mlijeka predaje mljekari.

Prodaja ide na sarajevskoj pijaci, subotom. "Ustanem u četiri, pakujem sir", opisuje Suljo ritam prije puta u Sarajevo. Roba se, kaže, često rasproda već do podneva, a sve veći broj kupaca proizvode naručuje porukama nekoliko dana ranije. "To se samo poruke šalju, da mi to samo pripremimo sve u gajbe. Ko dolazi tako uzima svoju robu."

Selo koje ne poznaje dokolicu

Voditelji su tokom snimanja više puta istakli koliko im imponuje činjenica da Suljo i njegova porodica svaki razgovor o poslu završavaju osmijehom. "Svaka rečenica koja je vezana za posao završava osmijehom", primijetio je Miran Karić. Sagovornikov odgovor bio je jednostavan: "Svaki posao ima svoj draž. Mi smo to prihvatili i radimo. Lijepo se živi, nije da nema koristi. Treba raditi. Posadi, radi i imat ćeš. I taj novac je halal."

Na pitanje kada zapravo odmara, priznaje da su prave pauze rijetke. "Januar, decembar možeš vidjeti da smo na leru. Sve ostalo se radi. Nisam tri godine nikad otišao (na ljetni odmor)." Krave, dodaje, zahtijevaju svakodnevnu prisutnost i najvažniji su razlog zbog kojeg se ljetni odmor teško planira.

Suljo je iznio i praktično zapažanje o kvalitetu života u seoskoj sredini: "Ne treba ti psihoterapija. Nemaš vremena da budeš bolestan, ni da te stigne neka bolest, od silnog posla i truda koji ulažeš u svoje imanje."

Ostatak priče pogledajte u videu.