Zbog afere koja potresa privatni univerzitet Kallos u Tuzli Komisija za borbu protiv korupcije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine pozvala ja na saslušanje rektoricu tog univerziteta. Ona je na saslušanje došla sa svojim advokatom i uopšte nije odgovarala na postavljena pitanja. Advokat je pokazao izuzetno visok stepen nepoštovanja članova te komisije, a time i institucija države Bosne i Hercegovine. Da se onako bahato ponašanje desilo u bilo kojoj drugoj državi, rektorica i njen advokat bi odmah sprovedeni do pritvorske ćelije.
Ali, pazite, oni su, prilikom osnivanja, taj univerzitet nazvali „Evropski univerzitet "Kallos". Htjeli su vjerovatno da samim nazivom impresioniraju sve građana i svoje buduće „klijente“ kojima će „prodavati“ diplome.
Ono što je šokantno je to da je, kako je izjavio gospodin Borenović, predsjednik Komisije za borbu protiv korupcije, advokat rektorice koja je trebala biti saslušana, magistrirao i doktorirao na tom univerzitetu i da je angažiran kao predavač-profesor na tom univerzitetu. Možemo li mi uopšte zamisliti koliko je proizvedeno visokoobrazovanih kadrova na privatnim univerzitetima? Da li neko ili neki organ u ovoj našoj državi ima podatak koliko je osoba magistriralo i doktoriralo na privatnim univerzitetima? I, sada pazite dobro, takvi ljudi sa stečenim titulama na tim privatnim univerzitetima, ulaze u nastavni proces i nastavljaju „obrazovati“ nove generacije.
Kako je moguće da uposlenici Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, koji odlučuju o dodjeli akreditacija, odnosno odobrenja za rad, budu angažirani na privatnim univerzitetima kao predavači? Šta se to sa nama dešava? Da li je normalno da većina angažovanog nastavnog osoblja ne bude u radnom odnosu tih privatnih univerziteta? Da li neko ima podatak koliko je nastavnog osoblja potrebno, po utvrđenim standardima na svih 18 privatnih univerziteta, a koliko je nastavnog osoblja u stalnom radnom odnosu? Saopštite te podatke javnosti, odnosno građanima. Te podatke bi morala imati Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine.
Ja sam potpuno siguran da smo dostigli kritičnu tačku. Ako odmah ne zaustavimo eroziju obrazovnog sistema ovo naše društvo ide u sigurnu propast. Čak i da danas zaustavimo ovu „rak ranu“ posljedice će se osjetiti narednih 50 godina. Ako ima neko da u to ne vjeruje neka izvrši provjere i analize znanja studenata, magistara i doktora privatnih univerziteta. Doći će do zastrašujućih rezultata. Ipak moram kazati da ima i izuzetaka i među privatnim univerzitetima i među studentima. Ali ti izuzeci su tako minorni da ih možemo potpuno zanemariti ako sagledavamo ukupno stanje.
Zato predlažem zastupnicima i delegatima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, da hitno izmjene Okvirni zakon o visokom obrazovanju Bosne i Hercegovine i propišu stroge kriterije za nastavne planove, angažovanje nastavnog osoblja sa punim radnim vremenom bez mogućnosti angažiranja vanjskih saradnika i da Agenciju za visoko obrazovanje učine odgovornom za nadgledanje cjelokupnog nastavnog procesa, a sve propuste tretirati kao krivično djelo, kroz izmjene krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
Ako nisu u stanju to osigurati, onda kroz izmjene Okvirnog zakona, potpuno eliminirati mogućnost osnivanja i rada privatnih univerziteta.
Ako to ne uradimo ovo naše društvo, naša država nema nikakvu perspektivu. Kako reče gospodin Borenović: „Možemo ugasiti svjetlo“.
