Prije nekoliko dana izašli smo na ulicu. Bilo nas je nekoliko stotina. Došli su oni koji imaju moralni stav, odgovornost i hrabrost – a ne kao zagovornici etno nacionalističkih i transakcionih interesa. Sami smo spriječili blokadu saobraćaja - jer nas ne zanima lažna slika. Postavili smo i predali zahtjeve tamo gdje se odluke donose - među članicama PIC-a.

Piše: Adil Kulenović

Naših šest tačaka sada odzvanja u pregovaračkim sobama Vašingtona, Brisela, Berlina, Pariza, Rima i Londona. PIC nije uspio imenovati visokog predstavnika. SAD i EU sukobili su se - ne samo oko imena, nego i oko nadležnosti.

 

Ali, hajde da budemo precizni - o čemu se zapravo radi?

Dejtonski mirovni sporazum završio je svoju historijsku ulogu. Zaustavio je rat. To mu je i bio zadatak. I taj zadatak je obavio - prije tri decenije.

 

Danas Dejton više nije rješenje. Dejton je postao okvir zarobljene države - države u kojoj se blokade nagrađuju, presude ne provode, a građani su taoci kolektivnih podobnosti.

 

Mi ne tražimo rušenje Dejtona. Tražimo izlaz iz Dejtona - prema Briselu. I to ne na način da jedan princip pobijedi drugi, već da se kolektivni identiteti integrišu u modernu, funkcionalnu, evropsku i građanski utemeljenu demokratiju.

 

Ključni subjekt te nove države mora postati - građanin. I politička bosanska nacija svih državljana. To je tačka koja nas sudbinski povezuje. I ključna tačka državljanske integracije.

 

Ne ukidamo identitete. Ne zabranjujemo narode. Ali kažemo: više niko ne može imati veto na budućnost suverene države i moderne nacije. Sve ostalo je sukob -  i obnova nasilja.

Kulenović: SAD i Evropa se lome o BiH - a gdje smo mi? Gdje je glas građana? Gdje se mi lomimo?

To je ono što se danas lomi između SAD i EU.

 

Nominalno, SAD želi visokog predstavnika koji će riješiti državnu imovinu jer bez toga nema Južne interkonekcije. Ali naša zabrinutost se tiče modela tog rješenja - koji bi, zbog pragmatizma, mogao dovesti u pitanje teritorijalni integritet i cjelovitost države. Čak i više od nedoumice: da li će energetska zavisnost danas ovisiti o Rusiji i Srbiji, a sutra o Americi i Hrvatskoj? Američko odustajanje od izgradnje modernih nacija razlog je našeg najvećeg podozrenja.

 

EU želi čuvati evropski uticaj - gubitak OHR-a znači gubitak poluge. Za nas i više od toga: Evropa nije samo naše prirodno tlo - ona je i put izlaska iz zarobljene države i urušenog društva. Naša utopija nije nigdina - Evropa je njeno pouzdano mjesto liberalne demokracije i političke ravnopravnosti građana.

 

Naših šest zahtjeva nisu puke želje, već pretpostavke za realan put od Dejtona do Brisela:

  • Očuvanje OHR-a do 5+2? - Dok ne uspostavimo mehanizme koji zamjenjuju blokade i veto.

  • Provođenje presuda? - Jer pravna država nije pregovaračka kategorija.Državna imovina po evropskim standardima? - Jer bez toga nema funkcionalne i suverene države.

  • Institucija visokog predstavnika? - Dok je Ustavom ne zamijeni adekvatna institucija.

  • Građanski Ustav? - Jer jedino tada svi postaju ravnopravni.

I zato smo se odvažili tražiti visokog predstavnika iz evropske zemlje sa internacionalnim kapacitetom i demokratskom kulturom - ne kao gospodara, nego kao katalizatora i saveznika koji će nas provesti od Dejtona do Brisela. To nije proklamacija o ličnosti. To je insistiranje na putu, na demokratskoj tranziciji suverene bosanske države.

 

Odbijamo patriotske iluzije - u ovom ambijentu geopolitičkih preslagivanja, to ne možemo sami. Odbijamo i iz razloga sigurnosti. Visoki predstavnik je i institucija za proglašenje vanrednih situacija koja u našem Ustavu nema funkcionalne ekvivalencije, pogotovo u kriznim okolnostima.

 

A zašto nas je malo na protestima?

 

Zato što živimo u kulturi podaništva, straha od rata i obnavljanja genocida, skepse prema svakoj državnoj vlasti i mentaliteta oblačenja etnoreligijske košulje umjesto građanske odgovornosti. Intelektualci se danas mjere količinom raspoložive vlasti, a ne odgovornošću prema zajednici.

 

A mi ne čekamo motiv za narandžaste revolucije - da neko pogine pod nastrešnicom ili drugim nesrećama, pa da zapalimo ulice. Mi izlazimo sa šest tačaka, analizom i argumentima.

 

Zato nas je malo. Jer moralni stav, odgovornost za državu i hrabrost danas nisu popularni. Popularni su etnonacionalizam, transakcije - i kukanje bez rješenja.

 

Mi nudimo ono što je naša uloga: misao, analizu, zahtjev -  i hrabrost.

 

Došli su oni koji imaju moralni stav, odgovornost i hrabrost - za interese države i svih građana.

 

Ako je to promašaj - neka nam svaki promašaj bude ovakav.