Kod nas na Hayatu nema praznika. Dok ostali slave i obilježavaju praznike, mi na Hayatu pripremamo program koji će našim gledateljima donijeti dašak prazničnog veselja bez obzira o kojem prazniku je riječ.
Tako smo i danas za 1. maj, Međunarodni dan rada, u našem studiju ugostili šefa Severina Terzića te naše kolege sa Hayata Almasu Lazović, Emerina Ahmetaševića, Jelenu Blagojević Harbinja i Anu Milanović.
Severin nam je otkrio kako do dolaska u studio nije znao šta će danas pripremati. Ali kako kaže, ono što u hodu smisli na kraju ispadne najbolje na tanjiru. Na Severinovom tanjiru možete pronaći proljeće a kroz jagode će na tanjiru biti i mirisa Hercegovine.
Pošto radim u turističkom dijelu Mostara ima već naših divnih turista. Svako ko plaća je zahtijevan, počevši od mene. Mislim da odlaze zadovoljni, a to je najvažnije. Pored predivnih slika Starog mosta i Mostara, najvažnije je da ponesu i okuse sa sobom.
Naša Almasa je otkrila o čemu to najčešće razgovara sa Jelenom te je ujedno poslala i poruku svim ženama koje imaju svoju djecu.
Vrlo četo gledajući Jelenin odnos sa njenim kćerkama vidim sebe u Jeleni a Lamiju u Tari. To tako sve brzo prođe i jednostavno proleti. Drage žene, uživajte u svakom momentu. Kažem Jeleni u nekim naši privatnim razgovorima da uživa sa svojim kćerkama. Sa očevima je to nešto drugačije. Oni uživaju, ja Emerina često viđam i posvećen je kao otac. Lijep je to primjer Hayata, kao života u kojem su se dešavale stvari gdje su naša djeca rasla i odgajala se. Moja Lamija je najstarija iz ove plejade djece sa Hayata. To su neki momenti koje najviše volimo ali nas i najviše povezuju.
Emerin, kojeg naši gledatelji poznaju iz informativnog programa, je sada imao nešto drugačiju ulogu. Kazao je kako je roditeljstvo jedna od stvari koja čovjeka oslobađa od stresa i svega onoga što donosi rad na poslu.
Dok je Beba govorila o djeci kazala je svu moguću suštinu šta roditeljstvo donosi. Znam koliko zna biti napran cjelodnevni proces praćenje vijesti. Morate sve to stići na vrijeme a onda dođete kući i vidite to dijete koje vas dočeka i sve onda to zaboravite. Pošto smo supruga i ja nadareni muzički, naša kćer se razvija u tom smjeru te kaže da će imati svoj bend u kojem će biti sve djevojčice i zvat će se „Vatreni lav“.
Anu je muzika dovela na Hayat iako je student komparativne književnosti što možda na prvu izgleda da između ovoga nema neke veze.
Dolazim iz muzičke porodice te je bio prirodan slijed da to otkrijem kod sebe. Sa šest godina sam došla na scenu i nisam više sišla. Moja majka nije bila za to. Kod nje je to bilo, ode mi dijete u kafanu. Međutim, kada je vidjela kako sam to posložila onda je bilo ok. Kada je došlo vrijeme da upišem fakultet, niko me nije pitao šta ću jer su mislili da ću na Akademiju. Mislila sam da ću biti u okovima ako to upišem pa sam se odlučila za književnost.
Prije dolaska na Hayat, Almasa je pozvala Jelenu u jednu od svojih emisija te je nakon toga sve postala historija.
Kada čovjek donese odluke u životu onda kažu da se mora malo pustiti da prođe vremena. Napravila sam pauzu jer mi Tara tada nije išla u školu. Kada je ona krenula u školu, zvala me Beba u emsiju pa sam rekla hajde da se podsjetim svjetala i reflektora. Nisam tada pobijedila pa sam se malo i naljutila. Sve se dešava s razlogom. Mi smo tu bile cijeli dan i na kraju me Beba pitala bi li mogla doći na neki razgovor. Nekako sam u razgovoru sa suprugom vidjela da je dobra opcija da dođem na Hayat a ostalo je sve historija.