Derviša Homorac iz Sokoca oslonjena je samo na sebe i na ono što svojim rukama stvori. I u 75. godini vozi svog starog Jugu, kojim odlazi na ispašu, polako izvodi krave i brine o onome što ima. Uzgoji ponešto i za kurban, proda, pa taj skromni novac pažljivo čuva.
"Mi smo nekada lijepo živjeli. Moj otac je imao stado i stoku. Danas živim bez ikakvih primanja i veoma je teško. Imam radni staž, ali me uslovljavaju ratnim radnim stažom. Koliko sam razumjela, Vlada je po nekom članu donijela odluku da se taj staž priznaje, ali mene i dalje uslovljavaju. Predavala sam zahtjeve, ali sam dobila odbijenicu. Zato danas živim od poljoprivrede. Držim tri krave, prodajem mlijeko i kurbane. Ne mogu više raditi kao prije. Nekada sam sve kosila sama. Paze me i Srbi i Bošnjaci. Koga god da nazovem, čak i usred noći, svi mi priteknu u pomoć. Nemam se kome požaliti. Imam brata koji je srčani bolesnik, a jedan brat mi je poginuo", priča nam Derviša.
Kako i sama kaže, snaga je polako izdaje, ali volja da nastavi dalje još je ne napušta.
"Uz pomoć dobrih ljudi, može se živjeti, ali mene ovaj život sada ubija. I ova kuća je izgrađena zahvaljujući donacijama", dodaje Derviša.
Njenu životnu priču donosimo u videu iznad teksta, koji smo objavili nakon emitovanja emisije "Ispuni mi želju".